MOJ DRUGI DOM
NE DIRAJTE NAM ILI NE SVOJATAJTE NAM IZ-u
Objavio sam u prošloj objavi hutbe u pisanoj formi jednu prostu, jasnu rečenicu upravo iz razloga da ima što manje mogućnosti interpretiranja. Međutim, njen dio:
„čiji video uradak su spriječili objaviti dekan IPF-a, prof. dr. Hodžić i Ahmed Handžić“;
poslužio je za neka kolateralna prepucavanja i instrumentalizaciju pružene prilike u javnosti, kod neke dvije strane, u kojima odbijam da učestvujem. I jedna i druga strana je podložna manipulaciji sa čime se nikako ne mogu složiti.
Zbog toga moram i ovo kazati:
- Ovu objavljenu rečenicu nisam napisao u afektu, kako jedna strana želi predstaviti, nego nakon „prespavane noći“, dubokog razmišljanja i istihare ne mogavši se načuditi da neko iz IZ-e može video te hutbe, onog sadržaja, spriječiti od objavljivanja javnosti.
Malo je reći da je to pogrešan idžtihad jedne odgovorne osobe koja treba da razumije kontekst aktualnog događanja. Ako to ne razumije, onda je to katastrofalno po njega, po instituciju i muslimane BiH, kojima čini medvjeđu uslugu jer se na indirektan način stavlja tamo na jednu drugu stranu gdje ne bi nikako smio.
Zbog toga sam morao da postupim kako sam postupio, posebno zbog procesa koji se vodi protiv moje malenkosti u RS-u i što sramni postupak sprečavanja objavljivanja videa te hutbe može imati implikacije i pogrešna tumačenja kod onih koji traže bilo kakav izgovor za napad i osudu.
Kakav god je motiv za sprječavanje dolaska videa hutbe do javnosti: kukavičluk, gaflet, želja za dominacijom ili bilo šta drugo to je neprihvatljivo. Htio sam pokazati javnosti šta je sadržaj hutbe pa neka se javnost upozna i neka sudi kako hoće, ali nakon mogućnosti materijalnog uvida. - Sramno je predstavljati događaj na način da „ako neko misli da je u redu da neko dođe u tvoju kuću, postavi kameru i hoće da snima bez prethodnog dogovora. Džamija na IPF-u je u nadležnosti IPF-a i niko ni dekanu ni osoblju fakulteta nije najavio bilo kakvo snimanje…“
Kakva manipulacija i banalizacija. Kakvo nepoštivanje moje malenkosti, digniteta i osobnosti. Bez lažne skromnosti, prije svega na hutbu nije došao „neko“ nego po PONOVLJENOM pozivu da održi hutbu utemeljitelj te institucije (naravno sa tadašnjim kolegama kada „neko“ nije znao ni za postojanje iste) koji je čitav život proveo u radu i podizanju iste te institucije i iste te džamije i konačno „došao u svoju drugu kuću“, nakon penzionisanja.
Naravno, nije njegovo vlasništvo!!! Džamija i IPF nije vlasništvo ni sadašnjeg ni bivšeg dekana. A to implicira ovo u „tvoju kuću“. Ostavite se marifetluka. Snimanje je bilo uobičajeno i mnoge hutbe su objavljene. To je naprosto običajno! Sa gnušanjem odbijam da bilo ko u IZ-i ima prava a ja nemam, jer sam član IZ-e od rođenja pa do ovog dana.
I za svoje riječi odgovaram ja a ne neko drugi. Što cenzori hoće sebi uzeti pravo cenzure, to je njihov problem.
A ako se neko poziva na vjersku stranu ovog slučaja preporučujem mu slučaj Omera, r.a., iz islamske historije i tradicije koji je htio ograničiti mehr na hutbi, pa nakon silaska sa minbera i završetka hutbe, kada je to po svom idžtihadu već uradio, jedna ashabijka ga ispravlja, i on se vraća ponovo na minber da kaže kako je pogriješio.
Ili slučaj kada je tražio od ashaba da ga ispravljaju a oni podigli sablje pa kazali sa ovim ćemo te ispravljati.
Preporučujem onima koji su spriječili objavu hutbe iz spomenute rečenice neka je objave i prestanu bilo kakva prepucavanja oko toga i instrumentalizacija moga imena u bilo čiju korist. Moje ime nije ping pong loptica da se prebacuje od jedne do druge strane niti vlažna maramica da nekog čisti ili pere. - I oko odlaska u penziju i jedna i druga strana je tendeciozna, ali to je isuviše banalno a da bih i to razjašnjavao, osim ako baš budem morao.
- Dakle srž problema je bio u sprečavanju objavljivanja hutbe! Ostalo je kolateral piše Muharem Štulanović
