Od ranog djetinjstva sam bila jako inteligentno dijete u školi, mektebu, kod kuće. Razmišljala sam o tome kako ću da upišem medresu, kako ću naučiti Kur’an napamet, sve sam činila da Allahu budem draga. Međutim, kada sam imala možda 11 godina sve se okrenulo. Ne znam šta, ali nešto je prepuklo u meni. Uvijek ogroman strah oko srca, borba s raznim težim bolestima, a zatim i napad silovanja od jako bliske osobe iz porodice. Oca sam izgubila u ratu, tako da se majka sama borila sa mnom i mlađim bratom.Nažalost, tada se u našim krajevima nije znalo za bilo kakve rukje i ispravno liječenje, tada su postojale strave i hodže koje ogledaju. Mi neuki po tom pitanju, tu smo podlegli, da nam Allah oprosti. Svakog puta sam se osjećala kao bolje, ali nakon nekog vremena sve bude gore. Nakon nekoliko godina sam se udala za jako dobrog čovjeka i rodila djecu s njim. Osjećala sam se uvijek prazno. Brige, bolesti, tuga neka.
Jednom prilikom kada sam shvatila da sam čitavo vrijeme griješila, odem kod ispravnog učača. Tada nisam imala reakcija, ali nakon što sam otišla od njega javili su mi se užasni bolovi u glavi. Mislila sam da sam se preopteretila psihički jer za dva dana sam trebala da idem na operaciju karcinoma. Međutim, kada su doktori na stolu počeli raditi, shvatili su da je karcinom nestao. Subhanallah! Navečer su ga gledali preko UZV, a ujutro ga nema. Allah je dao da nestane te noći kada sam imala strašne bolove u stomaku i mislila da se kidam unutar sebe. Vjerovatno sam tada taj sihr izbacila, a da nisam ni znala.
Prije godinu dana sam ponovo otišla kod učača na rukju jer sam unazad duži period imala strašne probleme. Glava me boljela 6 mjeseci bez prestanka. Popijem tabletu i stane možda 1h, a zatim opet. Postala sam lijena, nisam se osjećala lijepo u svojoj kući, od namaza sam se bila skroz odmakla, da mi Allah oprosti. Počela sam da imam strašne snove. Sanjam svoju dženazu, sanjam sebe u tabutu, sanjam moj otkopan mezar, sanjam da su svi oni koji su već preselili meni došli na dženazu. Nisam mogla ni da trpim muža, u krevet s njim nikako ne bih, a volim ga, ne mogu opisati koliko ga volim. U snove mi dolaze drugi muškarci samo da to nije on. Osjećala sam se tako krivom i tako mi je bilo loše, iako je samo san.
Jedne noći sam osjetila da me neko dodiruje, pa onda i svake naredne, dok nakon par dana sanjam da me neko vuče za noge i hoće sa sobom da me vodi. Shvatila sam da to nije san, uhvatila muža za nogu i počela da vrištim. Bacilo me u ćošak iza vrata. Tek tada sam shvatila da je ovo baš jako i počela intezivno da se liječim. Tek tada su sihri počeli da se otkrivaju, čak i oni iz djetinstva. Odjednom sam počela da nalazim sihre po kući, u odjeći. Povraćam, sanjam kako sihri gore.
Hvala Allahu na ovom stanju. Sada kada vidim koliko je toga do sada otkriveno shvatam kako je Allah zaista Milostiv i koliko smo mi ljudi nezahvalni Allahu. Ma svi džini i sihirbazi ne mogu čovjeku nauditi mimo onoga što Allah dozvoli. To svaka opsihrena osoba treba da zna. Sva snaga i pomoć su kod Allaha. Ni u jednom trenutku ovo nisam shvatila kao nešto loše, nego kao Allahovu uputu, opomenu, elhamdulillah. Kada sam počela da se liječim, imala sam strašne napade džina, psihičke, fizičke. Imam ih i sada, ali zaista se ne bojim nikoga osim mog Allaha. Svakog trena samo molim da mi Allah oprosti grijehe i da mi oprosti što sam mu okrenula leđa. Svake večeri na noćnom namazu molim Allaha da mi oprosti i da olakša moje stanje.
Još uvijek nisam potpuno izliječena, ali i ne tražim to, bitnije mi je da nikad više ne zalutam. Allahova volja kada bude, bit će i izliječenje. Osloniti se samo na Allaha i hvala Allahu na svakom stanju. Na sve treba gledati s ljepše strane. Koliko ljudi ima opsihrenih, ali ih Allah nije uputio da to shvate. Hvala Allahu kada sam ja jedna od onih upućenih.Sestra R.
____________ n-um
