U Potočarima, 11. jula 2011. godine tadašnji reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa ef. Cerić, obraćajući se prisutnima na kolektvnoj dženazi žrtvama genocida u Srebrenici, izrekao je molitvu za Srebrenicu – Potočarsku dovu.Dio ove dove kasnije je uklesan u kamenu koji se nalazi u Memorijalnom centru Potočari.– Mi Bošnjaci imamo obavezu da se jasno i nedvosmisleno odredimo protiv zla zlih ljudi. Neutralnost pomaže dželatu, nikad žrtvi. Šutnja hrabri tiranina, nikad potlačenog. Mi moramo dignuti svoj glas kada je ljudski život ugrožen i kada je ljudsko dostojanstvo poniženo. Tu nema ni nacionalnih ni etničkih granica. Tu postoji samo jedna granica, a to je granica između dobra i zla. Mi moramo biti na strani dobra. Zato gdje god se ljudi progone zbog njihove rase, vjere, nacije ili političkog mišljenja mi moramo dignuti svoj glas protiv toga, jer Bog Uzvišeni zabranjuje diskriminaciju.Ovdje u Potočarima dužan je svaki Bošnjak i Bošnjakinja obnoviti zavjet da će se brinuti za drugog Bošnjaka i Bošnjakinju ma gdje bio, ma gdje bila u svijetu. To je zavjet kojeg dugujemo sami sebi i kojeg ne smijemo nikad iznevjeriti zato što više nikad, uz Allahovu pomoć, ne smijemo dopustiti da nam se dogodi genocid, niti smijemo šutiti, gledajući nasilje, jer nasilje nije naš put……Muslimani, jevreji i kršćani dijele ogromno duhovno naslijeđe, koje proizilazi iz ibrahimovske tradicije. Naša vjerska učenja i naše duhovno iskustvo zahtijeva da savladamo zlo dobrim. Mi se sjećamo, ali ne sa željom za osvetom i mržnjom. Za nas je sjećanje molitva za mir i pravdu kao i posvećenost toj misiji. Samo u svijetu mira i pravde za sve, možemo izbjeći ponavljanje grešaka i stravičnih zločina iz prošlosti, kazao je Cerić, a zatim izrekao Potočarsku dovu:
Zato smo danas ovdje da se zna,Da je istina naša snaga,
Da je pravda naša sudbina,
Da je ljubav naša nada,
Da je mir naša poruka,
Da je Bosna naša domovina,
Da je Srebrenica zvijezda,
Koja budi savjest,
Onih koji dadoše mač,
Nasilniku da ubije,
Nevina čovjeka,
Koji je kroz plač govorio:
“Stvoritelju moj kome me povjeravaš?
Strancu koji ima dušu, ali ništa ne zna
Ili komšiji koje sve zna, ali dušu nema?”
Allahu Milostivi – Podari majkama Srebrenice sabur,
Prijateljima našim volju i snagu
Da nasilnicima oduzmu mač,
Jer plač nevinog djeteta,
Je grijeh kojeg ne može podnijet
Plemenita savjest čovječanstva.
Allahu Svemogući,Ako pogriješimo,
Podari nam snagu Ademovog (a.s.) pokajanja.Ako nas zamrači krivovjerje,
Osvjetli nam put Ibrahimovim (a.s.) pravovjerjem.Ako nas zadesi nesreća,
Pouči nas Nuhovoj (a.s.) lađi spasa.Ako nas uhvati strah od silnika,
Osposobi nas Musaovom (a.s.) hrabročću.Ako nam se ponudi mržnja,
Spasi nas Isaovom (a.s.) ljubavlju.Ako budemo protjerani iz domova naših,Osnaži nas Muhamedovom (a.s.) željom za povratkom domovima našim.
Bože Svemogući,Ujedini naša srca u vjeri i ljubavi,
Učvrsti korake naše u istini i pravdi,
Osnaži volju našu u bratsvu i slozi,
Udruži misli naše u domu i domovini.Molimo Te, Bože,Da tuga bude nada,
Da osveta bude pravda,
Da majčina suza bude molitva,
Da se više nikada i nikome ne ponovi Srebrenica.
(NKP.ba)
