“Na drugoj godini bio sam dio tima koji je osvojio zlatnu medalju na iGEM takmicenju u Bostonu za prototip uređaja koji detektira patogene u hrani za 10 minuta. Ta tehnologija je kasnije bila ključna u razvijanju mehanizama brzog testiranja na COVID čime su spašeni brojni ljudski životi širom planete”.
“Zovem se Munib Mešinović i dolazim iz Travnika podno Vlašića iz Srednje Bosne.
Odrastao sam u skromnoj radničkoj porodici gdje se uvijek cijenilo obrazovanje.
Možda najvažnije u građenju mog životnog puta je bila sreća što su me roditelji podučili da je znanje najvažnija valuta ne samo u građenju odnosa s drugima već i u građenju sopstvenog karaktera”, počinje svoju priču ovaj mladić.
Teško se odlučiti od čega krenuti u predstavljanju ovog momka.
Možda je to činjenica da je prvi državljanin Bosne i Hercegovine koji je osvojio prestižnu Rhodes stipendiju Univerziteta New York u Abu Dabiju. Ona se dodjeljuje već 120 godina i Munibu je pošlo za rukom da je dobije i time sebi otvori vrata Univerziteta Oxford.
No, Munib je skroman.
“Završio sam osnovnu školu u Travniku gdje sam imao izuzetne učitelje i nastavnike koji su u meni probudili interes za učenjem ne samo matematike, fizike i informatike već i ostalih predmeta. Nažalost, mnogi od njih nisu više s nama, i znam da bez njihovog talenta za predavanje moja znatiželja kao ključna odlika mog uspjeha ne bi potpuno sazrijela”, nastavlja ovaj 24-godišnjak svoju životnu priči.
Ističe i da mu je pohađanje Opće Gimnazije Travnik dalo dalju priliku, na kojoj je zahvalan, da uči od najboljih profesora i profesorica iz svakog predmeta prije nego što je nekolicina započela zasluženu penziju.
“I kao i svi u mom razredu, počeo sam razmišljati o tome šta da studiram i čime se želim baviti sljedećih 40 i više godina svoga života.
Za moju porodicu jeste bilo teško finansirati studiranje u Sarajevu ili Mostaru ali nije bilo nemoguće.
Međutim osnovni razlog zašto sam aplicirao na inostrani univerzitet je želja i znatiželja za drugačijim iskustvom.
Bio sam upoznat sa načinom studiranja na domaćim fakultetima i to nije u meni budilo vatru za odlaskom na studij. Bez te inspiracije i strastvenosti osjećao bih se kao da radim nešto što ili ne želim ili ne iskorištava potpuno moj potencijal i ambicije”, priča nam Munib.
Tako je počela potraga.
U njegovom rodnom Travniku ne postoji Američki kutak ili ured USAID-a.
To ga je nagnalo da da se samostalno raspituje o procesu apliciranja na američke fakultete.
Paralelno, pripremao se za prijemne ispite preko interneta.
“Zato što nisam pohađao međunarodnu srednju školu ili IB program već nastavni program FBiH kao i većina srednjoškolaca koji se ne priznaje na ovim fakultetima, morao sam polagati 3 puta više prijemnih ispita, kao neku razliku u predmetima.
Moja aplikacija se sastojala iz standardiziranih ispita na engleskom jeziku iz fizike, dva iz matematike i dva iz engleskog jezika, iz preporuka prevedenih na engleski jezik, te nekoliko eseja na engleskom jeziku.
Cijeli proces je stresan za američke srednjoskolce, a još više za one kao ja koji moraju mnogo puta više uložiti energije i napora da podnesu aplikaciju koja se opet na kraju ne vaga na isti način.
Ocjenjuje da je ipak to bila odličnu prilika za jedinstvenim studentskim i obrazovnim iskustvom i početkom života u jednom od najaktivnijih gradova na svijetu.
“Otišao sam s perspektivom da iskoristim sve moguće prilike koje dobijem i da uživam u tome što radim bez zamaranja za sve ostalo izvan studiranja i putovanja po svijetu omogućenim izdašnom stipendijom.
U toku svoje četiri godine na NYU Abu Dabi, studirao sam i radio na projektima godinu dana u Njujorku, te proveo jedan zimski semestar u Londonu, a drugi u Omanu.
Učeći od renomiranih profesora, zavolio sam informatiku i elektrotehniku i primijenjene tih nauka u polju zdravstva.
Na prvoj godini sam završio projekat koji koristeći virtualnu realnost podučava djecu sa autizmom geometriju u 3 dimenzije.
Na drugoj godini bio sam dio tima koji je osvojio zlatnu medalju na iGEM takmicenju u Bostonu za prototip uređaja koji detektira patogene u hrani za 10 minuta.
Ta tehnologija je kasnije bila ključna u razvijanju mehanizama brzog testiranja na COVID čime su spašeni brojni ljudski životi širom planete.
Taj rad je kasnije bio nagrađen prezentacijom na američkoj nacionalnoj konferenciji za studente.
Mnogo više riječi i vremena mogu posvetiti avanturama kroz te četiri godine uključujući i odličnim vannastavnim aktivnostima i prilikama pruženim u veoma gostoljubivim zajednicama Emirata.
Prijatelje i poznanstva koje sam stekao tokom studija vidim kao najveću nagradu iz tog vremena i rado održavam kontakt sa kolegama čiji rad i mene inspirira svojom kreativnošću i društvenim dobrom”, priča Munib dalje.
Neka vrsta prekretnice desila se na četvrtoj godini studija, kada je dobio prestižnu Rhodes stipendiju za studij na Univerzitetu u Oxfordu kao prvi Bosanac u 120-godišnoj historiji ove najprestižnije stipendije piše crna-hronika
