U 96. godini danas je svoju dobru dušu ispustila Hatidža (rh. Alije) Penava, rođena u kući porodice Beća, majka mostarskog heroja, “Zlatnog ljiljana”, majora Fahira Penave, jednog iz poznate grupe pripadnika Armije Republike Bosne i Hercegovine iz komande Četvrtog korpusa u mostarskoj zgradi “Vranica”.
Pripadnici Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Fahira i njegove saborce zarobili su maja 1993. pred kamerama Hrvatske radiotelevizije (HRT), a potom odveli u smrt na Mašinskom (danas Strojarskom) fakultetu, dijelu Sveučilišta Mostar.
O sudbini ovih boraca ništa se nije znalo do ljeta 2007. godine kada su njihovi posmrtni ostaci pronađeni na lokalitetu Rimski bunar kod Mostara.
Na haremu Kukalj u Opličićima kod Čapljine ovu mostarsku heroinu će 1. marta, na Dan nezavisnosti, u mezar spustiti njezini najmiliji, unuci, rodbina…
Pored sina jedinca, čije posmrtne ostatke je tražila punih 15 godina, supruga Halila, koji je otišao s ovog svijeta, a da nije dočekao ni istinu, ni pravdu za svog Fahira – majka Hatidža na ahiret je ispratila i kćer Fahiru.
Umrla je u 58. godini, 21. maja 2008. godini, samo 12 dana nakon dženaze njezinom bratu i drugim herojima Mostara, kakvu grad na Neretvi nije zapamtio. Srce sestre nije izdržalo bol. Prepuklo je od tuge…
“Tolika bol jednostavno nije mogla u dušu…”, govorila je tada autoru ovih redaka Fahirova supruga Azra Penava, predstavnica porodica žrtava ubijenih i nestalih iz “Vranice”.
Majka Hatidža tako je za manje od dvije sedmice spustila u mezare svoje dvoje djece. Samo je pogled njenih očiju mogao govoriti o neopisivoj majčinoj boli, boli kakva bi zatresla univerzum.
Sjećam se ove ponosne žene naše Hercegovine koja će i u narednih 15 godina, gotovo do smrti, boriti se za istinu, tražiti pravdu i prkositi zločincima koji su nju, njenu djecu i sunarodnjake proganjali samo zato što su nosili “nepožljna imena” i nisu htjeli otići sa voljene hercegovačke zemlje.
Neka je vječni rahmet Hatidži Penavi, njezinoj djeci i suprugu, u radosnom susretu na Boljem svijetu. Gori od ovog za njih teško može biti.
Zdravo ma gdje bili, heroji Mostara…
Srca su pucala od tuge
Srca mnogih članova porodica heroja iz “Vranice” pucala su od boli. Pucala su za njihovih najmilijim. Pored Halila Penave i Fahire Stošić, srce je puklo i Ilijasu Hasiću, ocu heroja Vahidina, koji je umro je krajem oktobra 2007.
Dženazu nije dočekao ni Hasan Husković, otac Feđe Huskovića, mladića koji do danas nije pronađen, kao ni njegovi saborci Hasan Balić i Šefik Pobrić.
A otac heroja Dževada Čolića, Osman Čolić od boli je teško obolio. Naime, od septembra 2005. godine više ničeg se nije sjećao, pa čak ni voljenog sina kojeg je godinama neumorno tražio! I on je umro u međuvremenu.
Početkom prošle godine ovaj svijet je napustila Hiba Šarančić, majka trojice šehida, čiji suprug Hamid je, također, ranije preselio na ahiret. Toliko boli, toliko tuge, toliko uništenih porodica, sudbina, života, mladosti… A zašto?!
Radiosarajevo
