Kada ljude na Zemlji pogodi kakav musibet i nedaća, znajmo da to počesto biva kao posljedica ljudskih grijeha. Stoga je na čovjeku permanentna i stalna obaveza da se kaje svome Gospodaru za svaki svoj prijestup, mali ili veliki, te da često uči istigfar. Svakoga dana trebamo nastojati da budemo što bolji ljudi i što čestitiji vjernici. Da bi uspjeli očistiti svoje srce i dušu od raznih loših navika, misli i osobina potrebno je da se često potpomažemo istigfarom.
Imam Al-Kurtubi u svome tefsiru prenosi: “Jedan čovjek se požalio Hasan Al-Basriji na sušu. On mu reče: “Istigfar čini Allahu!” Drugi mu se požalio na siromaštvo, on mu reče: “Istigfar čini Allahu!” Treći ga je zamolio da mu prouči dovu da mu Allah podari dijete. On mu reče: “Istigfar čini Allahu!” Četvrti mu se požalio na nerađanje plodova u njegovoj bašti. On mu reče: “Istigfar čini Allahu!” Tada mu jedan od prisutnih reče: “Ljudi te pitaju za razne probleme, a ti im svima odgovaraš da istigfar čine?!” On mu reče: “Ja to nisam rekao od sebe. Allah, dž.š., u suri Nuh kaže: “Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i daće vam bašće, i rijeke će vam dati. Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite a On vas postepeno stvara?!” (Nuh, 10-14)
Istigfar je jedan od načina zaštite od Allahove kazne i Njegovih iskušenja. Allah, dž.š., kaže: “Allah ih nije kaznio, jer si ti među njima bio; i Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.” (Al-Anfal, 33)
OGLAS
Istigfar je nezaobilazan vid ibadeta jednog muslimana. Uzvišeni Gospodar nam na nekoliko mjesta u Časnoj Knjizi ukazuje na način kako da donosimo istigfar i upućujemo dove za oprost grijeha, za sebe i za druge.
Allahov Poslanik Muhammed, s.a.v.s., nam kroz svoju svakodnevnu praksu detaljno ukazuje na važnost učenja dove za oprost grijeha / istigfara /, te nam pojašnjava i načine i prilike kako i kada učiti istigfar.
Istigfar se uči nakon predaje selama u namazu (riječima Estagfirullah-3x), ali ga je lijepo činiti i na sedždi, jer smo tada najbliži Uzvišenom Gospodaru.
Određene hadiske predaje nas upućuju da se na sedždi kao i na posljednjem sjedenju u namazu mogu učiti slijedeći vidovi istigfara:
Rabbenagfirlii veli validejje ve lil-mu’miniine jevme jekuumul-hisaab.
(Gospodaru, oprosti grijehe meni, mojim roditeljima i svim vjernicima na Dan kada se račun bude polagao.)
Allahumagfirlii zenbii kullehu, dikkahu ve džillehu ve evvelehu ve ahirehu ve ala nijetehu ve sirrehu.
(Allahu moj, oprosti mi sve moje grijehe, male i velike, prošle i buduće, javne i tajne.)
Allahume innii zalemtu nefsii zulmen kesiren ve la jagfiruzzunube illa ente, fagfirlii magfireten min indike, verhamnii, inneke entel-gafuurur-rahiim.
(Allahu moj, ja sam prema sebi, doista, mnogo nasilje i grijehe počinio, a grijehe opraštaš samo Ti, pa oprosti mi i smiluj mi se. Samo si Ti Onaj koji oprašta i Onaj koji je milostiv.)
Dovu za oprost grijeha možemo činiti i u drugim prilikama, a posebno na završetku nekog sijela (druženja) :
Allahummagfirlii ve tub alejje, inneke entet-tevaabur-rahiim.
(Allahu moj,oprosti mi i primi moje pokajanje, jer Ti pokajanja primaš i neizmjerno Si milostiv.)
Subhaneke Allahume ve bi hamdike, ešhedu en la ilahe illa ente, estagfiruke ve etuubu ilejke.
(Slava Tebi Allahu moj i neka Ti je hvala, svjedočim da nema drugog boga osim Tebe, molim Te za oprost i kajem Ti se.)
Islamska ulema nas podučava da se istigfarom borimo protiv raznih vidova bolesti, ali i neimaštine i siromaštva. Posebno bi to, uz čestu sadaku, trebali činiti i preventivno.
Zbog naše iskrene sadake i istigfara, Uzvišeni Allah od nas i naših porodica otklanja mnoge bolesti, neugodnosti i uvećava nam našu nafaku.
Za kraj, preporučiću dovu poznatu kao ”sejjidul-istigfar” koju je Resulullah, a.s., često učio:
Allahumme ente rabbii, la ilahe illa ente, halaktenii ve ene’ abduke, ve ene ‘ ala ahdike ve va’ dike mesteta’ tu, e’uuzu bike min šerri ma sana’tu, ebu ‘u leke bi ni ‘metike’ alejje ve ebu ‘ u bi zenbii, fagfirlii, fe innehu la jagfiruz – zunuube illa ente.
(Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe, stvorio Si me ja sam tvoj rob, ja sam na tragu zavjeta datog Tebi, i obećanja Tvog u granicama svojim. Tebi se sklanjam pred zlom koje sam počinio, Tebi se vraćam s pomoći blagodati Tvoje prema meni, Tebi priznajem grijehe svoje. Stoga, oprosti mi, jer osim Tebe niko drugi grijehe ne oprašta.)
P.S. Uz istigfar koji činimo za sebe i svoje bližnje, ne zaboravimo moliti za oprost /učiti istigfar/ i za ostale vjernike i vjernice, prisutne i odsutne.
Nestagfirullahellezi la ilahe illa hu. ‘alejhi tevekkeltu, ve huve Rabbul-‘Aršil-‘Azim!
/Molimo Allaha da nam oprosti, On je onaj osim kojeg drugog boga nema. Na Njega se oslanjamo u svemu. On je Gospodar Arša Veličanstvenog!/
Za Akos.ba piše: Admir Iković
