Prijatelj je onaj koji sa tobom živi i intelektualno i svojim bićem, slaže se sa tobom u ukusima, raduje se onome čemu se ti raduješ i tužan je zbog onoga što je tebe rastužilo
Pripovijeda El-Vakidi, poznati historičar pa kaže: “Imao sam dvojicu prijatelja, jednog Hašimiju i jednog Nabatejca. Nas tri smo bili kao jedna osoba. Zaboljela me je jednog dana tjeskobna situacija. Bajram se je primicao pa mi dođe moja žena i reče: “Što se tiče nas – mene i tebe – strpićemo se na ovoj tjeskobnoj situaciji, ali ova naša dječica mi cijepaju srce sa ovakvim izgledom, dok gledaju kako se komšijska djeca kite i ukrašavaju za bajramske blagdane, stoga budimo milostivi prema njima i uradi što je u tvojoj moći da dođeš brzo do novca, kako bismo mogli da im kupimo novu odjeću za ovu priliku.”
Pa sam napisao pismo svom prijatelju Hašimiji tražeći od njega pomoć, a on mi posla zapečaćenu kesu sa novcem spomenuvši da se u njoj nalazi hiljadu srebrenjaka. I skoro da nisam uspio ni otvoriti kesu, a već mi stiže pismo od mog prijatelja Nabatejca u kojem traži pomoć od mene. Pa mu poslah kesu koja je bila u mojim rukama onakvu kakva jeste, a zatim se uputih u džamiju te sam tu noć proveo u noćnom namazu, izbjegavajući tako da se suočim sa svojom ženom zbog onoga što sam uradio.
Kad sam se nakon toga vratio kući i obavijestio je o onome što se dogodilo, pohvalila je moj postupak i nije me prekorila. I dok sam ja u takvom stanju bio, pokuca na vrata moj prijatelj Hašimija, a u ruci mu ista ona kesa koju mi je već bio poslao, a ja je potom poslao našem prijatelju Nabatejcu. Polažući kesu ispred mene zausti moj prijatelj Hašimija: “Obavijesti me o onome što si uradio sa ovom kesom novca koju sam ti poslao. Pisao si mi tražeći novac, a ja ne posjedujem na Zemlji ništa drugo do ovoga što sam ti poslao, onda sam od našeg prijatelja Nabatejca tražio pomoć, a on mi posla kesu koju si ti njemu poslao i na kojoj još uvijek stoji moj pečat.”
Veoma me je začudilo to što mi je ispričao moj prijatelj Hašimija i nisam znao šta da uradim sa novcem koji mi se vratio. Nakon razmišljanja mi sinu ideja: otvorio sam kesu i dao mojoj ženi sto srebrenjaka, a ostatak sam podijelio sa mojim prijateljima pa je svaki od nas dobio po tri stotine srebrenjaka.
Saznao je halifa Me’mun za ovo što mi se dogodilo pa me je pozvao sebi i tražio da mu ispričam cijelu priču o meni i moja dva prijatelja, što sam i učinio. Zatim je naredio da nam se dâ sedam hiljada zlatnika, hiljadu mojoj ženi, a po dvije hiljade svakom od nas trojice.
Prijatelj, pristupačan i suosjećajan, koji zrači toplinom, u prisnoj vezi, utočište u ovosvjetskim divljinama, tako da veza preraste u podršku i potporu u svim vidovima, ovakav prijatelj je kao što ga spominju u poslovici: >Divnog li druga u vremenu tjeskobe.
three beutiful muslim girls with red cellphone camera
Prijateljstvo je razmjena osjećanja između dvije osobe gdje svaka onoj drugoj želi dobro, uz spoznaju tih osjećanja koja se među njima razmjenjuju.
Prijatelj je onaj koji sa tobom živi i intelektualno i svojim bićem, slaže se sa tobom u ukusima, raduje se onome čemu se ti raduješ i tužan je zbog onoga što je tebe rastužilo pa stoga prijateljstvo počiva na suživotu poistovjećivanja i na udruženosti u biću.
Prijateljstvo je važan faktor u životu čovjeka i ne bi smio da ga zanemari. Mi smo u prijekoj potrebi za duševnom potporom u životu, trebamo nekoga da sa nama učestvuje u momentu tuge i momentu radosti, u momentu posrtaja i momentu uspjeha. Trebamo riječ ohrabrivanja koja liječi rane, i koja pomaže kod osjećaja slabosti. Usamljenost čovjeku oduzima pamet i zato je bitna uloga prijatelja da očuva duševnu ravnotežu kod čovjeka.
Kaže Dr. Lion u svojoj studiji koju je sproveo na 4725 osoba u saveznoj državi Kaliforniji, a koja je trajala devet godina: “Procenat smrtnosti se uvećava kod osoba koje ne sklapaju prijateljstva kao i kod onih koji imaju ograničen broj prijatelja. Čak šta više oni su više od drugih podložni srčanim bolestima, karcinomu, psihološkom stresu i depresiji.”
U terminološkom značenju, prijateljstvo proizilazi iz iskrenosti, a iskrenost je sušta suprotnost laži. Stoga, prijatelj ti je onaj ko je prema tebi iskren, a vukovi – kojih je mnogo – i koji su obukli odjeću prijateljstva, a nemaju ništa sa prijateljevanjem, loših su namjera i njihova ljubav je samo pretvaranje i laž. Oni žele, ni manje ni više, nego da te iskoriste. Kad analiziraš nekog od njih, vidiš ga u riječima pjesnika:
Sladorječivost jezika ti pruža, a prevarit će te kao prepredena lisica.
Prijateljstvo je veza koja se upotpunjava u opsegu svega onoga što se može opisati kao interakcija. Znači: interaktivna spoznaja, interaktivno poštovanje, interaktivno suosjećanje, interaktivno prihvatanje, interaktivno tutorstvo. Pojam interakcije ovdje biva radi dobrobiti druge strane i njene koristi, prije koristi sebi samom i brizi o sebi. Pojam prijateljstva se kreće u krugu ovakvog interaktivnog ponašanja, dajući savjete, učestvujući u tegobama i vremenima iskušenja. Zato ti je prijatelj onaj ko brzo i pozitivno reaguje.
Isto tako u prijateljstvo spada i interaktivno povjerenje i izbjegavanje svega što bi drugu stranu uznemirilo.
Pripovijeda se da je neki dobri čovjek otišao svome prijatelju kako bi od njega pozajmio određenu sumu novca. Ovaj je hitro ušao u kuću i donio traženu sumu novca, dao je to svom prijatelju, a zatim je ponovo ušao u svoj dom i počeo plakati. Pa mu je rekla njegova žena: “Zašto plačeš?!” A on joj odgovori: “Zbog toga što se nisam raspitao za stanje svoga prijatelja pa sam ga prisilio da traži od mene.”
U prijateljstvo se ubraja i predaja El-Kadi Ijjada u djelu El-Medarik, da su Imam Sehnun i njegova dva prijatelja Avn ibn Jusuf i Ibn Rušd ušli kod Esed ibnul-Furata pa ih je on upitao jedno pitanje. Prijatelji Sehnuna su počeli davati odgovor na postavljeno pitanje, a Sehnun je šutio. Kada su izašli van rekoše mu njegova dva prijatelja: “Zašto nisi govorio?” A on im reče: “Uvidio sam da je vaš odgovor bio pogrešan” – te im je pojasnio njihovu pogrešku. A oni rekoše: “Zašto nisi ovo rekao dok smo bili unutra kod njega?” Sehnun reče: “Pobojao sam se da ne uđemo kod njega kao prijatelji, a da iziđemo kao neprijatelji.”
Uzmi sebi za prijatelje one koji će te uzdići do vrha planine, a prođi se onih koji će te baciti ispod stopala. Odaberi svoje prijatelje među onima koji su razdragani, optimistični i brižni da ti srce bude veselo. Postavi temelje svoga prijateljstva na onima koji imaju identično stanje, ukus, cilj i kulturu. I ako želiš da tvoje prijateljstvo bude ispravno i čvrsto, navikni se da daješ više nego što uzimaš, jer ovo je osnovni zakon u ljubavi. Prijateljstvo, to je ljubav koja se investira.
I ne pokušavaj da nađeš prijatelja bez nedostataka – to je nemoguće – već ga pomogni da se oslobodi svojih negativnosti. Prijateljstvo neće porasti i uvećati se osim sa velikom otvorenošću i dubokom iskrenošću koja otvara srce do dna. Služi svome prijatelju, a ne traži da on tebi služi. Voli svoga prijatelja, a ne ono što on posjeduje. Da voliš svoga prijatelja, to znači, da u njemu polažeš svoje nade, da mu budeš uvijek pri ruci, da mu otvoriš svoje srce, da držiš velikim njegove vrline, da se suprostaviš njegovim slabostima, da ga voliš i pomažeš.
Osoba bi trebala da i u starosti sklapa nova prijateljstva, jer ustrajnost miješanja sa ljudima je dokaz za spremnost napredovanja i prihvatanja novih razmišljanja. Ako budeš bio zadovoljan sa održavanjem veze sa svojim starim prijateljima i radnim kolegama u čija mišljenja i razmišljana već imaš uvida, onda će tvoje intelektualno napredovanje zastati i biće postavljena prepreka između tebe i reformi koje će odagnati dosadu.
Najbolji prijatelji su oni koji ne mijenjaju svoju prirodu sa prolaskom vremena i čije prijateljstvo traje dugi niz godina. Oni paze na vezu prijateljstva svejedno koliko bili različitih stavova, i svejedno koliko bile žestoke njihove međusobne rasprave. Oni se brzo odazovu povratku povijesnom prijateljstvu koje traje decenijama. Kaže Mustafa Emin: “Najbolji su prijatelji oni koji se ne mijenjaju kad se vremena promijene.” Ali ovakvi su rijetki. Otuda i riječi Poslanika s.a.w.s.: “Voli svoga miljenika odmjereno, jer ti nekada može biti omražen; i mrzi svoga omraženog umjereno, jer ti nekada može biti drag.” (Hadis bilježi Et-Tirmizi)
Što znači: voli ga sa malo umjerene ljubavi, ne pretjerujući ni u čemu, jer ti on jednoga dana može postati omražen, kao što onaj koga mrziš, neka ta tvoja mržnja bude s mjerom bez pretjerivanja, jer ti jednog dana može postati drag. Ili može biti da zbog promjena vremena i stanja ta ljubav pređe u mržnju, a ti, pošto nisi potrošio puno ljubavi na njega, nećeš onda žaliti za njom tj. ljubavlju; ili ako mržnja pređe u ljubav, a ti ga nisi puno mrzio, nećeš se stidjeti zbog toga kad ga zavoliš.
Rekao je Ibnul-Arebi: “To znači da su srca između dva prsta od prstiju Milostivog pa miljenik postaje omražen i obrnuto. Zato kad mu omogućiš u stanju ljubavi da ti se približi, a zatim ti postane omražen, biće u povoljnijoj situaciji da ti našteti, na osnovu onoga što je tokom vašeg prijateljstva spoznao od tvojih tajni. Rekao je Omer r.a.: “Neka tvoja ljubav ne bude opterećenje, a niti tvoj prezir propast.”
I ova činjenica je važna u životu iz razloga što ljudi nisu poput zida ili kao kamen već su ljudska bića na koja društvena dešavanja ostavljaju tragove. Pa onaj ko je sada dobar, ne znači da će takav ostati zauvijek, ili ko je loš, ne znači da će takav i ostati do kraja života. Zato i ne treba da veza prijateljstva bude uopštena, bez ikakvih ograničenja, već treba da bude ograđena razumnim granicama i ograničena ljudskim mjerilima. (Dževdet Mujović | Minber.ba)
