Najveća prepreka i najozbiljnija smetnja mektebu i džamiji uopće u zapadnim društvima je – sport

FUDBAL VS. MEKTEB
Najveća prepreka i najozbiljnija smetnja mektebu i džamiji uopće u zapadnim društvima je – sport, prvenstveno fudbal.
Treninzi, utakmice, turniri,… su u vrijeme kada bi djeca (i njihovi roditelji) trebali ići u mekteb i džamiju.
Značajan dio roditelja daje prednost sportu, sanjajući sportski uspjeh svoje djece i onda kada za to ne postoje ama baš nikakve šanse. (Eto, od hiljada i hiljada muslimanske (bošnjačke) djece na Zapadu, koji su trenirali i treniraju, koliko ih živi od sporta i koliko ih je napravilo karijere? Pregršt ili manje od toga)
Dalje, neki roditelji se trude praviti kompromis pa ako nekad nema utakmice i turnira – onda ima mekteb. Uglavnom im je važnija utakmica i turnir od mekteba. To i djeca brzo skuže da je mekteb 9.rupa na svrali. Rezultat bude onakav kakva je i briga o mektebu. Haman nikakav.
Zamislite samo koliko hiljada i hiljada muslimana propusta rijetke prilike da sa djecom dolaze u mekteb i džamiju, da iniciraju i organiziraju islamska druženja (pa i sa sportom kao zabavom) i da tako usađuju djeci ljubav prema džamiji i vjeri, a s tim i izgrađuju njihov moralni lik, samo zato što godine i godine šalju/vode djecu na treninge i turnire od čega na kraju ne bude u 98% slučajeva istinskog uspjeha i koristi. Da, da, ona zdravstvena korist je mogla biti da su se djeca igralu na turniru koji organiziraju u okviru džemata.
(Kada bi muslimani dali pola novaca koje daju na plaćanje treninga, sportsku opremu, turnire, vožnju, hranu na turnirima,… za izgradnju islamskih centara u svakom gradu gdje ima muslimana bi sada bio reprezentativan islamski centar. Ali… )
P.S. Da, ima časnih primjera ali su zbilja rijetki, gdje roditelji omoguće djetetu i bavljenje željenim sportom, ali im podvuku da je mekteb 16x važniji. Takvima skidam kapu i želim im džennet firdevs.
Neka je s hajrom mektebska godina onima koji za mektebom haju, a svima nama neka je sretna pobjeda BiH protiv Lihtenštajna.
P.S.
Aha, zaboravih. Što nisu kapitalisti i vlasnici kompanija, i škole koje im obrazuju radnu snagu, stavili treninge i turnire u vrijeme posla i u vrijeme škole. Eeee, ne može to… A zašto ne bi moglo?
Onda kada trebaš ono pravo raditi za svoju dušu, za svoju porodicu, brinuti o vjeri, moralu, odgoju,… e tad je važno zabaviti ljude sportom. Ali da je sport… opet je i to sve pretvoreno u biznis i trošenje para, i opet u njihove džepove.

Sabahudin Sijamhodzic