Najviše sam žalila svoju rahmetli majku jer nije imala snage i hrabrosti otići, pa je zbog mišljenja naroda, ostala s mojim ocem i bila brutalno zlostavljanja. Fizički i psihički!
Na sve načine!
Živim u braku dvadeset i jednu godinu, bilo je raznih situacija, prevazišli smo ih.
Sada nakon dvadeset i jednu godinu, ako mi se desi jedan jedini dan da osjetim depresiju zbog čovjeka s kojim živim, kojem sam djecu rodila i pola života dala, tu je kraj i to s Bismillom!
Jasno sam mu to rekla!
Nema toga muškarca koji vrijedi moje suze!
To sam naučila gledajući majčinu krv, godinama!
A narod?
Mislim da je svima jasno šta mislim o narodu koji svoj kruh jede, a tuđe brige brine!
Razija Čolaković
