O genocidu u Srebrenici, osim brojnih presuda, svjedoče i kosti, posmrtni ostaci žrtava za kojima se i dalje traga. 26 godina poslije, smiraj će pronaći porodica dječaka Azmira Osmanovića. 11. jula u Potočarima, bit će ukopana samo lobanja, koju je pronašao njegov brat Azir, tragajući za istinom.
Prvu informaciju o mjestu na kome se nalaze posmrtni ostaci grupe dječaka, u kojoj je bio i njegov šesnaestogodišnji brat Azmir, Azir Osmanović je saznao 2003. godine, kada se vratio u Srebrenicu. Odmah je o tome obavijestio nadležne institucije.
– Dao sam uzorke krvi i prijavio da se ovdje nalaze kosti. Da treba neko doći da to uzme. Tada sam naglasio da se radi o minskom polju – priča Azir.
Proces deminiranja trajao je nekoliko godina. Četrnaest godina kasnije, na istoj lokaciji otkrivena je lobanja.
– Prišao sam toj lokaciji na pet metara i vidio jednu lobanju i onda je taj proces potrajao veoma dugo. Na kraju se ispostavilo da se radi o lobanji moga brata – kaže Azir.
Deminiranje terena trajalo je predugo.
– Babo me je nekoliko puta pitao: ‘Ako oni neće, ja ću ući u minsko polje da je uzmem. Rekao sam mu da ne brine. Ali tri mjeseca nakon toga je umro, nije uspio ni dočekati da se ta lobanja preuzme. Nažalost, ta lobanja je ovdje bila 8-9 mjeseci pa tek onda je preuzeta – navodi Azir.
Dugo se čekalo i na identifikaciju, nakon što su uzorci krvi proslijeđeni u laboratoriju koja se nalazi u Holandiji.
– Obavjestili su da se radi lobanji moga brata jer je samo lobanja pronađena. Bilo mi je teško kao da je ubijen tog dana, tog momenta, nisam mogao da se pomirim s činjenicom da je to dijete koje nije imalo pravo na život – ističe.
Nakon prvog artiljerijskog napada pripadnika policije i Vojske Republike Srpske na kolonu srebreničkih Bošnjaka koja je iz Srebrenice šumom krenula za Tuzlu, Azmir se rastao s ocem i pridružio se grupi školskih drugova koji su se nakon tri dana pješačenja vratili nazad na mjesto gdje su i ubijeni.
Azmir će 11. jula biti ukopan u Memorijalnom centru u Potočarima.
Dvanaest godina Azir Osmanović radi kao kustos u Memorijalnom centru. Preživio je genocid u Srebrenici, tada je imao 13 godina. Danas o tome priča svima koji posjete Memorijalni centar.
Sudbinu svoje porodice i sve što je preživjela u genocidu u Srebrenici Osmanović je objavio u svojoj knjizi u kojoj je opisao i bolne trenutke rastanka s bratom Azmirom prenosi crna-hronika
