Institucije Švedske oduzele su nam troje unučadi: Edvina, Ajnu i Ajdina, prije više od tri godine i od tada ih nismo vidjeli, niti znamo gdje se od tada nalaze i u kakvim uslovima odrastaju.
Navode ovo u bolnoj ispovijesti za “Glas Srpske” Senada i Slavko Vukmanović iz Dervente koji nakon smrti kćerke Slađane Sandre 2021. godine, vode donkihotovsku borbu protiv švedskih vlasti i socijalnih službi ove skandinavske zemlje da povrate najveće blago koje imaju, a to su im unučad. Nažalost bezuspješno.
Pod čudnim okolnostima ostali su bez unučadi, a filmska priča sa tužnim krajem porodice Vukmanović počinje kada se njihova kćerka Slađana Sandra prilikom rođenja blizanaca verbalno sukobila sa osobljem bolnice u Švedskoj prije četiri godine. Tamošnje socijalne službe oduzele su joj nakon toga djecu sa obrazloženjem da ona nije sposobna da vodi računa o njima. U prihvatilištu njih samo povremeno može vidjeti otac, dok djed i baba sa njima nemaju nikakav kontakt.
Više od 30 godina Vukmanovići žive u Švedskoj, a njihov košmar počinje kada im je kćerku na ulici udario automobil. Tada je imala deset godina. Vukmanovići pričaju za da se oporavila nakon svih nedaća i počela da živi svoj život. Slavko priča da je saobraćajna nesreća ostavila posljedice, često se zamarala, psihički i fizički.
– Na drugoj godini fakulteta udala se za zeta rodom iz Travnika sa kojim je imala odličan brak. Prvo je rodila Edvina koji uskoro puni šest godina u i sve je bilo super. Nakon toga je ponovo zatrudnjela, ali prije nego što će roditi blizance Ajnu i Ajdina loše se osjećala, imala je visok pritisak – počinje priču Slavko dok graške znoja idu niz lice.
Prema njegovim riječima, u Švedskoj je takav zakon da ako osoblje iz zdravstvene ustanove primijeti ili nešto posumnja ili procijeni da osoba nije podobna za odgajanje djece, odmah se javljaju službi sličnoj našim centrima za socijalni rad.
– U sedmom mjesecu trudnoće došla je u porodilište i rekli su joj da mora da se porodi, a ona je mislila da je to prerano. Tada je imala prepirku sa osobljem i oni su posumnjali da ona ima, kako su naveli, nešto protiv djece. Međutim, nije to bilo u pitanju nego joj personal nije odgovarao. Bila je uplašena. Uspavali su je i na carski rez porodili u septembru 2019. godine, nakon čega su iz bolnice slučaj prijavili socijalnim službama. Njihova priča je bila da ona nije sposobna sa bude sa djecom, ali ništa konkretno nisu naveli, nisu imali nikakav dokaz – rekao je Slavko.
Kako kaže, u toj zemlji koju neki i zovu državom blagostanja i nije baš sve idealno, što su oni najbolje osjetili na svojoj koži.
– Možeš da pričaš šta hoćeš, ali ako oni nešto kažu tako mora biti. Izašla je iz bolnice, ali su je nedugo nakon toga iz tih službi zvali na razgovor i to je na nju uticalo, bila je zabrinuta. Pošto je dobro poznavala kako socijalne službe rade, plašila se da će im oduzeli djecu. To se i dogodilo. Rekli su joj da Edvin, Ajna i Ajdin sa roditeljima idu u ustanovu na dva mjeseca na procjenjivanje kako familija funkcioniše nakon čega su svi vraćeni kući – kazao je Vukmanović.
Najveći problem nastaje kada nedugo nakon toga socijalne službe zovu policiju i tada počinje novi zaplet, koji će, potvrdilo se, biti koban.
– Kad su izašli, zet, kćerka i djeca došli su kod nas kući u Švedskoj. Nakon toga su tri mjeseca bili u BiH i kada su se vratili nazad u Švedsku stigao je poziv od suda da moraju da se jave sa objašnjenjem da moraju da im oduzmu djecu. Kada je došao poziv, ona je bila uplašena, pod stresom, a kad se bližio dan odlaska na sud imala je sve više psihičkih problema – rekao je Slavko.
Na kraju nije imala snage da ode na sud, a dva dana kasnije, policija u civilu, u deset časova naveče došla im je na vrata sa namjerom da oduzmu djecu. To se i dogodilo. Sve se događalo u porodičnoj kući Slavka i Senade.
– Na vrata su pokucali policajci, ali nisam htio da ih pustim unutra. Kada su vidjeli da ne želim da se sklonim, dva policajca su se odmakla i čuo sam da zovu pojačanje. Nakon toga je došlo još pet policijskih auta. Opkolili su cijelu kuću, bio je tu i pregovarač kao da mi držimo neke taoce, a ne svoje unuke. Osvijetlili su kompletnu kuću i onda su razbili vrata. Ušlo ih je pet-šest, a jedan od njih je udario kćerku u stomak iako je tada bila trudna sa četvrtim djetetom – rekao je Slavko.
Te noći su im oteli unučad i uništili život.
– Odvela su ih što je za djecu bio veliki šok. Naveli su da je naša kćerka pružala otpor. Nju su odveli u policiju i tek sutradan pustili. Djecu su odveli i zadržali u tom prihvatilištu. Zetu su dozvolili da djecu viđa svaki mjesec dana – rekao je Slavko.
Trudna Slađana vraća se nakon toga u BiH i boravi u Derventi. Porađa se u Republici Srpskoj i dobija kćerku Elu. Plašila se da će joj službe oduzeti i nju i zato je boravila u otadžbini.
– Boraveći u Derventi jednog dana joj je pozlilo, utvrđeno je da ima upalu mozga. Hitna pomoć ju je odvezla prvo za Doboj, kasnije i Banjaluku gdje je umrla. Uvjeren sam da se sve dogodilo zbog traume koju je doživjela – rekao je Vukmanović i dodao je kćerku sahranio u Švedskoj.
Mala Ela je ostala u BiH kod zetovih roditelja, ali ostalo troje djece i dalje je u prihvatilištu.
– Posljednji put smo ih vidjeli u maju 2020. godine, odnosno u noći kada su ih odveli – istakao je Slavko.
Senada Vukmanović naglašava da su preživjeli košmar, a stravično je bilo gledati kako su odnijeli bebe sa devet mjeseci i tvrdi da to Švedska radi namjenski i da tu nisu čista posla
– Država izdvaja jako puno para za to zbrinjavanje i tako otvara nova radna mjesta. Oni gledaju djecu kroz novac. Po zakonu, kada djeca postanu punoljetna, odlučuju šta dalje. Otac ih i dalje povremeno viđa, ali mi kao baba i djed se ne smijemo približiti djeci, čak ni da ih čujemo telefonom – kroz suze priča Senada.
Tamošnje institucije uništile su im porodicu.
– Oni nama ne daju da kažemo riječ, niti nas je policija zvala, niti smijemo da kontaktiramo advokata, niti socijalne službe, jer tvrde da djed i baba nisu porodica niti rodbina nego su to samo otac i majka. Čak su svojevremeno predlagali zetu da ostavi kćerku, jer je navodno nestabilna, da je odbaci, a on to nije htio. Advokat mu je rekao da se mora razvesti od nje, zaboraviti na punca i punicu. Nije pristao – rekla je Senada.
Slavko i Senada i dalje žive na relaciji Derventa – Švedska i svjesni su da će veoma teško moći da pobijede sistem u toj skandinavskoj zemlji, ali su željeli da za tragičnu priču o njihovoj kćerki i unucima sazna javnost u BiH.
Tinja nada
Kako kaže Slavko Vukmanović, još tinja nada da će djecu vratiti nazad.
– Uvijek ima nade, ali oni traže od zeta da se odrekne da je staratelj, ali on na to nikad neće pristati. Djeca imaju i švedsko i državljanstvo BiH. Oni kažu da smo moja supruga i ja opasni, zato što ih nismo podržali kad je trebalo da oduzmu djecu – rekao je Vukmanović te dodao da je razmišljao i da tuži sistem, ali su mu sugerisali da bi to bila bezuspješna rabota.
