Dobitnica Plakete Kantona Sarajevo je i bosanska heroina nana Fata Orlović iz Konjević Polja, a priznanje se dodjeljuje za hrabrost, istrajnost i višedecenijsku borbu za pravdu i prava običnog čovjeka, te očuvanje temeljnih sloboda.
Nana Fata je godinama vodila pravosudnu bitku za uklanjanje bespravno izgrađene pravoslavne crkve u njenoj avliji u Konjević Polju. Nakon presude Suda u Strazburu i godina odugovlačenja procesa uklanjanja, crkva je konačno srušena 5. juna 2021. godine. Iako narušenog zdravlja nana Fata je dočekala pravdu nakon skoro tri decenije.
Uoči ceremonij i dodjele priznanja, nana Fata je govorila za portal “Avaza”.
– Drago mi je da sam dobila ovu nagradu, znači mi života. Drago mi je što me poštujete i što me volite kao i ja vas i to mi je nagrada života – kazala je Fata Orlović.
Prije dolaska u Sarajevo nana Fata je bila malo ljuta, kaže njena kćerka, na naše pitanje ko je naljutio, kratko je rekla:
– Ljuta sam na naše. Znaju oni zašto.
Naglašava da je dobrog zdravlja i da se dobro osjeća piše Avaz.
Ovo je bio prvi ramazan koji je nana Fata dočekala u svojoj kući u Konjević-Polju bez pravoslavne crkve u svom dvorištu, koja je, nakon decenija pravne borbe, uklonjena prošle godine.
– To je bila najveća borba i najviša milost od Allaha, uklanjanje crkve i dočekivanje ramazana bez nje. Bajram će biti dobar, ako Bog da, najbolji naš dan u godini. Dočekat ćemo ih još – kaže nam nana Fata.
Priznala nam je da je bila bolesna.
– Kako ne mogu na noge, dobro sam. Samo dva dana nisam mogla ništa raditi, bila sam bolesna. A sve ostalo sam prebrodila, hvala Bogu. Jeste da mi je i doktor branio da postim, a i Hurija (kćerka nane Fate, op. a.) , ali ja nisam slušala. Ona mene nazove pa me pita šta sam jela. Kažem joj svašta, a ja postim – iskrena je Fata Orlović.
Kaže da je noge bole zbog inzulina koji mora primati.
Nana Fata je sretna i ponosna žena, koja se do kraja borila za pravdu. Borila i pobijedila. Ipak, u njenoj kući se za ovaj Bajram neće okupiti porodica. Jedna kćerka živi u Americi, a druga je u Srebreniku. Supruga je, kao i druge članove porodice, podsjećamo, izgubila kada je 1995. godine Srebrenica pala i kada je počinjen genocid nad bošnjačkim stanovništvom.
Borba za pravdu
Kaže nana Fata kako i njena kćerka Hurija mora nekada ostati u svojoj kući, a i posjetiti svekrvu.
– Neću ni ja nigdje iz svoje kuće. Neka me ovdje – poručuje ona.
Uputila je na kraju želju da sve dobre ljude čuva dragi Allah, dž.š., gdje god da su.
Godina proleti
– Rekla sam da ću posaditi cvijeće gdje je bila crkva – i posadila sam. Evo, skoro godina proleti, a kao da nije ni mjesec. Dvadeset i pet godina sam se borila, sve je bilo dobro, ali kad su presudili, a oni nisu htjeli skloniti crkvu, za godinu sam se razboljela – govori Fata Orlović.
