Amila Čišić, 23-godišnjakinja iz okolice Viteza, stjuardesa je kompanije „Saudi Arabian Airlines“. Ova studentica Pravnog fakulteta u Zenici u razgovoru za “Avaz” priznaje da nije ni sanjala da će joj avion postati drug dom, jer je bila fokusirana na fakultet.
Kako kaže, živjela je u nadi da će u BiH znanje i rad postati cijenjeni. Ipak, objašnjava da nije htjela postati dio statistike biroa za zapošljavanje te se odlučila prijaviti na oglas saudijske aviokompanije.
Doza straha
– Posmatrajući mnoge primjere zaposlenja, gdje mnogi koriste poznanstva i porodične veze, naglo sam se probudila iz sna i u meni se javio strah za budućnost. Nažalost, priznajem da je vrijedilo napustiti BiH, ali samo nakratko, dok ne ostvarim snove i ne posjetim sve države koje želim. Nakon toga vraćam se u domovinu – kaže Čišić.
- FOTO: ČIŠIĆ: PRVI RAZGOVOR ZA POSAO URODIO PLODOM” style=”box-sizing: border-box; position: relative; min-height: 1px; padding-right: 15px; padding-left: 15px; float: left; width: 844px;”>Čišić: Prvi razgovor za posao urodio plodom
Iako ništa nije znala ni o kompaniji, a ni o poslu, željela je obaviti svoj prvi razgovor za posao, koji je na kraju i urodio plodom.
– Prošla sam prvi krug, a zatim i drugi, nakon čega su stvari postale ozbiljne. Kad sam dobila mail za finalni razgovor, postojala je određena doza straha, ali obavijestili su me da sam primljena – kaže Čišić.
Dodaje da je odlazak u Saudijsku Arabiju uslijedio nakon tri mjeseca, a u međuvremenu je istraživala vrijedi li otići. No, putovanja, novac i avanturistički život bili su mnogo privlačni.
Sve novo
– Vrijeme čekanja prošlo je brzo i odjednom sam se našla na drugom kontinentu, u potpuno stranoj državi. Došla sam u Džedu, grad na obali Crvenog mora, gdje je sve bilo novo, od načina odijevanja do kulture – kaže ona.
Navodi da je život stjuardese uzbudljiv. Putovanja po svijetu, spavanje u luksuznim hotelima, uživanje u zalascima sunca s visine od 10.000 metara… Naglašava da iza osmijeha stjuardese stoji mnogo neprospavanih noći, jer većina letova su noćni, a njen najduži, ujedno i najzanimljiviji, let na Filipine, trajao je 12 sati.
– Jedan od izazova ovog posla je susret s ljudima različitih kultura. Do sada mi se nije desilo loše iskustvo s putnicima. Bez obzira na to odakle dođu, dočeka ih osmijeh i dobrodošlica pri svakom letu – ističe Čišić.
Teški počeci
Čišić, kao i ostale djevojke, prošle su dvomjesečnu akademiju, gdje su boravile u hotelu, nakon čega dobivaju stan u objektu gdje žive zaposlenici kompanije, što obećava visok nivo sigurnosti. – Svaki početak je težak, nekoliko puta sam pomislila i odustati, ali sam, na svu sreću, imala podršku porodice, kao i momka, koji se trudio da mi pruži energiju za svaki novi dan – ističe Čišić.
avaz.ba
