Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Sudanac koji je živio u Saudijskoj Arabiji u gradu Burejdi, ispričao je: ”Radio sam kao trgovac zajedno sa svojim prijateljem Saudom u gradu Burejdi. Jednog petka sam, kao i obično, otišao u veliku džamiju u Burejdi da klanjam džuma-namaz. Poslije džume, imam se okrenuo i najavio dženaza-namaz, pa smo se pitali ko li je umro?! A onda sam doživio pravi šok kad sam saznao da ćemo klanjati dženazu mom prijatelju Saudu.
Naime, on je umro u toku noći (uoči petka) od infarkta, Allah mu se smilovao, a ja nisam bio upoznat s tom viješću, jer se ovo dogodilo 1415. hidžretske godine, prije mobilnih telefona i brzih sredstava komunikacije.
Nekoliko mjeseci nakon njegove smrti, počeo sam sravnjivati račune sa Saudovim sinovima i nasljednicima. Znao sam da je Saud dugovao 300 hiljada rijala jednom trgovcu, koji me zamolio da pođem s njim da svjedočim o Saudovom dugu pred njegovim sinovima.
Saudovi sinovi odbili su platiti dug ukoliko ne postoje dokumenti koji dokazuju da njihov otac nije platio spomenuti iznos. I budući da su odnosi među nama trgovcima bili zasnovani na povjerenju, taj trgovac nije jasno dokumentirao faze isplaćivanja, a moje svjedočenje nije prihvaćeno.
Saudov sin mi je rekao: ‘Otac nam je ostavio svega 600.000 rijala, pa zar da otplatimo dug koji nije dokumentovan i jasno dokazan i da tako ostanemo bez novca?!’
U tom trenutku svijet se okrenuo oko mene, zamišljao sam svoga prijatelja Sauda koji je pod teretom duga ležao u svom kaburu. Kako da ostavim svog prijatelja iz djetinjstva i partnera u trgovini?
Dvije noći nisam mogao zaspati, a kad god bih zatvorio oči, činilo mi se da Saudov prekrasni osmijeh čeka na moju pomoć. Ponudio sam svoju trgovačku radnju i svu robu u njoj na prodaju, i prikupio sam sve što sam posjedovao, tako da sam na kraju sakupio iznos od 450.000 rijala.
Platio sam Saudov dug, a nakon dvije sedmice, trgovac kojem je Saud dugovao 300 hiljada rijala došao je do mene i vratio mi 100.000 rijala.
Rekao je da je odustao od 100 hiljada rijala kad je saznao da sam prodao svoju robu i radnju kako bih otplatio dug svog umrlog prijatelja. Osim toga, on je moj slučaj ispričao grupi trgovaca iz Burejde, pa me je jedan od njih nazvao i rekao da mi daje dvije trgovačke radnje koje je bio pretvorio u magacine, kako bih se mogao vratiti svom trgovačkom poslu, i zakleo se Allahom da mi neće naplatiti ni jednog rijala za te radnje.
Ja sam uzeo te dvije radnje i nisam ih ni očistio ni pripremio kako treba sa svojim radnicima Indijcima, kad se ispred radnji parkirao kamion natovaren robom. Iz kamiona je izašao mladić i rekao mi: ‘Ovo je roba koju ti je poslao moj otac trgovac i rekao je kad prodaš robu da njemu vratiš samo pola zarade od ove robe, a ostatak je poklon od moga oca za tebe.’
Ljudi koje uopće nisam poznavao počeli su mi pomagati i moj posao se mnogo puta povećao u odnosu na ono što sam imao prije spomenutog događaja, tako da sam u ramazanu, 1436., hidžretske godine, uplatio na ime zekata tri miliona rijala.”
Naravoučenje: Saudova djeca nisu se trudila da otplate dug svoga oca zbog pohlepe za nasljedstvom, a njegov prijatelj koji mu je bio poput iskrenog brata žrtvovao je imetak od kojeg je zavisila njegova egzistencija kako njegov prijatelj ne bi bio mučen u kaburu zbog duga.
Stoga, ne zanemarujte svoje prijatelje, jer je pravi, iskreni i odani prijatelj rijetka i dragocjena stvar u našem životu.
Gospodaru naš, podari nam dobre i iskrene prijatelje koji će nam pomoći da ustrajemo na Pravom putu i koji će upućivati hajr-dove za nas nakon naše smrti! Amin!
Izvor: saff.ba
