Na današnji dan prije deset godina, zbog uzbuđenosti i nervoze nisam mogla dugo spavati.
Od danas sam udata žena, stalno mi je prolazilo kroz glavu, a neizvjesnost i tajanstvenost tih riječi mi je stalno izazivao osjećaj nervoze i strepnje.
Hoću li biti dobra supruga?
Hoćemo li imati dobar i hairli brak? – razmišljala sam.
Nismo htjeli vjenčanje sa mnogo gostiju. Kod mojih roditelja, okupili su se samo najuži članovi porodice, a na zajedničkoj večeri sa Nedimovom porodicom nas nije bilo više od 10.
Nosila sam vjenčanicu bež boje. Zapravo, to je bila jedna haljina koja je, zbog iznenadnog 50% sniženja koštala svega 20KM. Bijele polovne cipele sam dobila na poklon od svoje tetke, a bijela žoržetna mahrama je upotpunila planirani ‘look’. Čak mi je i buket bio od umjetnog cvijeća – željela sam ga sačuvati kao uspomenu na taj dan.
Vjenčao nas je naš dragi prijatelj, efendija Salih Jusufović, u prostorijama Medzlis IZ Konjic. Nisu se mogli načuditi kad sam Buharijinu zbirku hadisa tražila za mehr. Rekoše de razmisli još, jesi li sigurna, a ja ubijeđeno potvrđujem da mišljenje neću promijeniti.
Da li bih poslije deset godina voljela da sam imala raskošnije vjenčanje?
Definitivno ne, jer raskoš tog jednog dana ne podrazumijeva i da ćete imati sretan brak.
Međutim, mnogo bih voljela da smo imali više zajedničkih fotografija 😅. Na gotovo svim slikama, ili su kod Nedima puna usta hrane, ili je neko stao između nas pa ne možemo ni ‘izrezati’ sliku da djeluje kako smo sami na njoj 😅
Nedim je bio ostvarenje moje dove – hafiz Kur’ana i neko ko mi je samo dobro i dobrotu donio u život. Molim Gospodara da me počasti da ga budem dostojna, a da na naš brak uvijek spušta Svoj bereket i ljubav. Amin ja Rabbi.
🤲🌹
- Amina Mujela Botić
