Da je donošenje salavata na Allahovog Poslanika Muhammeda, s.a.v.s., uistinu veliko dobročinstvo i naša obaveza, vidi se iz mnoštva ajeta, a jedan od njih je i ajet iz sure Ahzab, 56., u kome Uzvišeni Allah kaže:
”Zaista Allah i meleki Njegovi donose salavate na Vjerovjesnika (blagosiljaju ga). O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrave (selame)!”
Prenosi se od Mes’uda el-Ensarije da je jedne prilike sjedio u društvu nekoliko ashaba kada je među njih došao Resulullah, s.a.v.s., a to je bilo nakon Allahove naredbe da se donose salavati na Vjerovjesnika. Bešir ibn S’ad je bio najbrži i najodlučniji, pa je upitao Poslanika rekavši: ”Allah Uzvišeni nam je naredio da donosimo salavat na tebe, Allahov Poslaniče! Pa, kako ćemo (na koji način) donositi salavat na tebe?”
Poslanik, a.s., je nakon toga dugo šutio, da bi potom rekao: ”Reci: Allahumme salli ‘ala Muhammedin ve ‘ala ‘ali Muhammed, kema sallejte ‘ala Ibrahime ve ‘ala ali Ibrahim, ve barik ‘ala Muhammedin ve ‘ala ali Muhammed, kema barekte ‘ala Ibrahime ve ‘ala ali Ibrahime fil-‘alemin, inneke hamiidun medžid. Što se tiče selama (pozdrava) činite to onako kako umijete.” (bilježi Muslim, poglavlje o namazu)
U drugoj predaji koju bilježe Buhari, Muslim i imami Ahmed, Allahov Poslanik, a.s., podučava ashabe da na namazu, nakon Ettehijjatu, a prije predaje selame, uče salavat sa sličnim sadržajem. To je onaj salavat koji mi i učimo u namazu i koji se nalazi u svim našim ilmihalima i knjigama fikha.
Naša je dužnost da spominjemo svoga Poslanika i mimo namaza i da na njega donosimo salavate. Poželjno je da donesemo salavat (srcem i jezikom) svaki puta kada neko, u našem društvu, spomene našeg Poslanika, s.a.v.s.
Tom prilikom možemo učiti i kraće oblike salavata, kao što su: ”Allahumme sallli ‘ala Muhammed ve ‘ala ali Muhammed”, ”’alejhisselam”, ”salllallahu ‘alejhi ve selleme” i slično.
Za svaki naš salavat iskreno donešen na Allahovog Poslanika, a.s., imat ćemo uistinu velike dobiti, koje će nam biti udeseterostručene, kako se to navodi u sahih hadisima.
Muslimani učeći salavate na Poslanika Muhammeda, direktno blagosiljaju i salavatom pominju i članove njegove porodice.
Uistinu je lijepo vidjeti muslimane kao iskrene sljedbenika Muhammeda, s.a.v.s., kako često salavatima spominju svoga Vjerovjesnika. Oni to čine na počecima i završecima svojih dova, nakon ezana, nakon namaza, petkom, uoči petka, te u sklopu svojih večernjih i jutarnjih zikrova.
Nema na svijetu nijednog ljudskog bića koji je toliko blagosiljan, selamljen i pominjan kao što je to posljednji Allahov Poslanik i naš vjerni uzor i učitelj, Muhammed, Allah ga blagoslovio i spasio.
On će biti šefa’atdžija za mnoge ljude na Sudnjemu danu. On je, kako to Časni Kur’an i kaže: ”rahmeten lil ‘alemin”, poslan kao ”milost svim svjetovima”. Stoga ta ”milost” zaslužuje da bude spominjana, voljena i slijeđena, više nego iko drugo na ovoj zemaljskoj kugli.
I stoga, mi svoga Poslanika volimo, spominjemo i iskreno, koliko god smo u mogućnosti, slijedimo. On je naš najveći uzor i neko zbog koga se žrtvujemo i neko čije savjete i preporuke besprijekorno slijedimo.
I na samom kraju zamolimo iskreno:
Gospodaru moj, spusti Svoj blagoslov na poslanika i vjerovjesnika Muhammed i na njegovu porodicu, kao što si spusti na poslanika Ibrahima i njegovu porodicu. Ti si, uistinu, slavljen i hvaljen.
Gospodaru moj, potpomozi nas u iskrenoj navici i praksi da svakodnevno donosimo salavate na Tvog Poslanika Muhammeda, te da slijedimo njegov sunnet dosljedno i da volimo sve njegove ashabe i njegov časni ehlul-bejt!
Allahumme salli ‘ala nabijjina Muhammedin ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in!
Za Akos.ba piše: Admir Iković
