“Ovako nije bilo ni za vrijeme rata”, komentar je koji se može često čuti posljednja dva dana u Zagrebu, pogotovo kada padne noć, a vlasnici i konobari kafića i restorana počnu zatvarati gotovo prazne lokale već u ranim večernjim satima, pa se čini da nije ni potrebna posebna zabrana njihova rada, koju mnogi očekuju.
Nikako se ne može govoriti o ‘opsadnom’ stanju, panike nema, maske na licima nisu rijetke, ali nisu ni pravilo.
No, atmosfera doista podsjeća na vremena oglašene opće opasnosti prije 30-ak godina u glavnom gradu Hrvatske.
Razlog je, naravno, korona virus i preporuke vlasti i stručnjaka da se ne izlazi ako se ne mora.
Nema zvučne ‘podloge’ užurbanog grada
Kada ustanete ujutro i pažljivo osluhnete, prvo što se primijeti jest nedostatak zvučne ‘pozadine’, onog potmulog udaljenog šuma i brujanja uzavrelog i užurbanog grada.
Ovih dana vrijeme je lijepo, pravo proljetno i kada se ponovno pomnije obrati pažnja, lako je čuti da se ptice čuju puno bolje i jače nego inače.
Uz malo mašte, atmosfera podsjeća na prvi sunčani dan nakon nuklearnog rata u jednom od kultnih filmova katastrofe The Day After – sunčano je, sve se čini normalno, no pretjerana i neprirodna tišina, očekivana u recimo nekom danu usred srpnja i turističke sezone, stvara sablastan ugođaj, dok nevidljivi neprijatelj vreba.
Da stvari nisu kao inače, dobro se vidi kada se krene u promet – izostaju jutarnje i popodnevne poslovične gužve u kojima se boravi ponekad i po sat i pol-dva.
Brojne su tvrtke reorganizirale poslovanje, reducirale broj zaposlenika na terenu i u prostorijama kompanije, velikom broju ljudi omogućen je rad od kuće, kako bi se što više smanjila mogućnost zaraze.
Prazno i središte grada
Zagrebom se tako sada automobilom prolazi bez teškoća i zastoja, vozila je malo, kao i pješaka.
Iako su tramvaji gotovo prazni usred bijela dana, ni taksija nema baš mnogo – taksisti komentiraju da rade otprilike kao u slabo nedjeljno prijepodne.
Ulice su ispražnjene i u središtu grada – vozači tramvaja komentiraju da duž cijelih ruta nema mnogo prolaznika ni vozila, središnji zagrebački Trg bana Josipa Jelačića i okolne ulice sa svojim kafićima, koje čine ‘špicu’ za ispijanje kave i usred radnog dana i na kojima se tada često traži mjesto više, posebno u proljetne dane, zjape prazne.
Posljednjih dana građani su, unatoč pozivima vlasti da to ne čine, pohrlili u šoping centre stvarati zalihe pa su manje trgovine sada poprilično prazne, iako se pred jednom mesnicom na periferiji, vjerojatno ne jedinom, može vidjeti red od čak 30-ak metara, kao da se nešto dijeli, a ne kupuje.
Ljudi se drže naputaka o socijalnoj distanci u redovima, pa zadržavaju otprilike dva metra jedni od drugih, kako u trgovinama, tako i u drugim prostorima i ispred njih, poput ljekarni, kamo ulazi kupac po kupac pa svi čekaju ispred.
Upozorenja, savjeti, upute i pozivi na solidarnost
Nastava je organizirana preko televizijskih programa, koji istovremeno ‘vrte’ i upozorenja, savjete i upute kako se ponašati odgovorno u novonastaloj situaciji, paziti na sebe i druge, što činiti, a što obvezno izbjegavati uz napomenu o važnosti solidarnosti te da je upravo na pojedincu sada odgovornost kako za opće, tako i vlastito dobro.
Zagreb, Korona virusLjudi se drže uputa o socijalnoj distanci u redovima, pa zadržavaju otprilike dva metra jedni od drugihAl Jazeera
Omiljena razbibriga za mnoge – sportska događanja – iščeznula su s ekrana, a s njima i teletekst te razgovori tko se na što kladio.
Istovremeno, nekako nema nestrpljivosti niti užurbanosti, nervoze i svega onoga što mnogima iz manjih mjesta prvo zasmeta kada dođu u Zagreb – čini se kako su svi svjesni da su moguće još jače restrikcije, još drastičnije promjene životnih navika pa i da bi sve to moglo potrajati do daljnjega i nitko ne zna do kada.
“Ovo je došlo kao raketa koju nitko nije vidio”, komentiraju neki.
Grad u ‘leru’
I doista – iako i dalje ima onih koji komentiraju da je sve što se događa u vezi korona virusa pretjerano u odnosu na stvarnu opasnost i mogućnost fatalnih ishoda, sigurno je jedino da su posljedice i više nego realne, pa oni rijetki po kafićima i ulicama komentiraju kako će se sve to odraziti na gospodarstvo jer je očito da su ekonomske aktivnosti reducirane u skladu s okolnostima i svi čekaju što će dalje biti.
Cjelokupna atmosfera takva je da se čovjeku, zapravo, niti ne izlazi iz doma jer o opuštenosti i normalnom, uhodanom provođenju vremena ne može se govoriti i sve izgleda i zvuči kao automobil u ‘leru’ ili kao svijet okupan zelenkastom, hladnom sunčevom svjetlosti za vrijeme gotovo potpune pomrčine Sunca – tih i pomalo prijeteći.
Ipak, kao i izvor i uzrok svojevrsne tjeskobe kojom odiše novonastalo stanje u Zagrebu, korona virus je i središnja tema šala – čovjeku svojsten način da se nosi s iznenadnom, nepoznatom, pomalo zastrašujućom i potencijalno opasnom situacijom.
Strana svakodnevica
I dok vlasti oprezno najavljuju da nije nemoguće uvođenje novih mjera koji će svakodnevnicu učiniti još stranijom nego što je sada te upozoravaju na rigorozne kazne u slučaju nepridržavanja izolacije i sličnih mjera, pozivaju na pomoć starijima i onima u izolaciji i slično, opći je dojam da je sada sve na čekanju.
Na ovim prostorima, nekako se čini, ljudi su uvijek strahovali i pripremali se za nove ratove, a stiglo je nešto do sada nikada viđeno i doživljeno, posve nepoznata i nepredvidljiva situacija – i dojam je da mnogi ne znaju što o tome da misle, a kamoli što da kažu.
Što opću tišinu održavanja ‘hladnog pogona’, pustoš na ulicama i trgovima čini još znakovitijom i – opet uz malo, ali ne previše mašte – zlokobnijom jer sve se čini normalno, a očito je da nije.
No, ima onih koji zaključuju da je bilo i vrijeme da sve stane i dođe do ‘resetiranja’ sustava – sve kako se čovjek ponašao do sada prema sebi, prema drugima i prirodi, sve vrijednosti zatrte zbog pohlepe, zarade i bahate demonstracije moći, kažu, zapravo je bilo nenormalno te virus smatraju dobrom opomenom, ‘žutim kartonom’.
I igra na čekanju
Priroda nam je, smatraju oni, pokazala gdje nam je mjesto i kada sve ovo prođe, karte treba podijeliti ponovno i igrati posve drugačiju partiju.
S druge strane, ima i onih koji cinično zaključuju da čovjeka doista jedino globalna ugroza može promijeniti – ali, samo dok ne prođe.
No, sve to će biti jasnije nakon novog dijeljenja karata jer igra je sada, kao i sve ostalo, na čekanju.
A vidjet će se i tko će se primiti dijeljenja karata kada sve utihne, kao što je posljednjih dana utihnuo i Zagreb.
Izvor: Al Jazeera
