‘ O moj Gospodaru, ja sam bila nemarna, nisam nosila mahramu, oprosti mi’

Priča mi jedan brat, prije koji dan, sestra mu je preselila na bolji svijet. Molim Allaha da joj podari Džennet.”Bila je na smrtnoj postelji, bolovi su se vidjeli i tijelo se grčilo. Nije joj bilo ostalo života, do još nekoliko sati. Sjedio sam pored nje i suze su same tekle. Imala je 19 godina i bila je toliko lijepa da je se dva oka nisu mogla nagledati. Dok je ležala i tijelo joj se grčilo od bolova, zamolila me da joj donesem mahramu. Ustao sam odmah i hitro otišao do prve prodavnice i kupio. Stigao sam za nekih dvadeset minuta. Zamolila me da joj donesem malo vode da uzme abdest, što sam i učinio. Uzela je abdest s teškom mukom i rekla mi: ‘Stavi mi mahramu brate, zelim da ucinim tevbu Allahu’. Suze su mi tekle i tekle. Legla je i zanijetila je dva rekjata, to su bili rekjati tevbe braćo i sestre. Obavila je namaz tevbe i u suzama počela da dovi.’ O moj Gospodaru, ja sam bila nemarna, nisam nosila mahramu, oprosti mi’. Ponovila je to nekoliko puta. I kajala se i kajala, suze su joj tekle. Nakon nekoliko minuta rekla mi je: ‘Osjećam da mi je kraj blizu. Dragi moj brate ne daj da mi skinu mahramu nikad više. Nisam je nosila dugo i molim Allaha da mi oprosti’. Moja majica je bila mokra od suza…”, priča mi brat i ja sam plakao dok sam sve ovo slušao. Kaže on: ”Zatim je nastupila ikindija, i ona je klanjala ikindiju i veĆ je bila smirenija. Njen jezik je neprestano se micao i vidjele su se riječi La ilahe ilallah…”Pred Akšam je sestra preselila, a mahramu je odnijela i u mezar. Nije dala da joj skinu mahramu. Pitam se, sad da li u ovoj noći ima ijedna sestra da uzme pouku i da stavi mahramu. Drage moje sestre, razmislite o ovom događaju i pokajte se prije nego dođe smrtni čas. Tada zaista neće biti više ništa važno i nikakva ljepota vam neće biti bitna. Molim Allaha da nam se smiluje i da uzmemo pouku.”