Kazao je Allahov Poslanik, podstičući muslimane na činjenje dobra u prvih deset dana zul-hidždžeta: “Ne postoje dani u kojima je činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih dana”, misleći na prvih deset dana tog mjeseca. Rekli su ashabi: “Čak ni borba na Allahovom putu?” Rekao je: “Ni borba na Allahovom putu!” A zatim je nastavio: “Osim čovjeka koji izađe u borbu na Allahovom putu boreći se svojim tijelom i imetkom, i ne vrati ništa od toga.” (Buharija)

Jesmo li sada svjesni veličine vremena koje nam je na pomolu? Vrijeme koje mnogi nisu doživjeli, a dali bi sve što su posjedovali da su samo još jednom doživjeli tu veliku sezonu. Osim citiranog hadisa, mnogo je drugih argumenata koji ukazuju na vrijednost ovih dana. Među njima je i hadis Allahovog Poslanika, u kojem kaže: “Ne postoje veličanstveniji dani kod Allaha, niti dani u kojima su dobra djela draža Allahu od ovih deset dana. Mnogo u njima Allaha spominjite et-tehlilom (izgovarajući riječi la ilahe illallah), et-tekbirom (veličanjem Allaha izgovarajući riječi Allahu ekber), et-tehmidom (zahvalom Allahu riječima elhamdulillah.)”

Na vrijednost ovih dana ukazuje i činjenica da se Uzvišeni Allah u Kur’anu zaklinje ovim vremenom: “Tako mi zore i deset noći.” (Fedžr, 1–2) Ibn Kesir je u komentaru ovog ajeta spomenuo riječi Ibn Abbasa, r.a., da su to noći prvih deset dana zul-hidždžeta. Više puta u tekstovima smo spominjali da Allahova zakletva nekim od Njegovih stvorenja ukazuje na veličinu tog stvorenja. Uzvišeni Allah se ne kune osim velikim i vrijednim stvorenjima. Njemu je dozvoljeno da se zakune nekim od Svojih stvorenja, dok Njegovim stvorenjima nije dozvoljeno da se zakunu osim Allahom (bilo kojim Njegovim imenom) ili nekim od Njegovih svojstava.

Insan k’o insan, u svojoj radoznalosti zapita se postoji li neka mudrost u tome što je Allah odabrao baš ovih deset dana? Islamski učenjaci pokušali su dati odgovor na to. Kazao je hafiz Ibn Hadžer u Fethu: “Mislim da je razlog odlikovanja deset dana zul-hidždžeta zato što su u njima sakupljeni svi temeljni ibadeti: namaz, post, sadaka, hadž, a to nije slučaj ni s bilo kojim drugim vremenom.”

Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmijje jesu li deset dana zul-hidždžeta bolji od deset posljednjih dana ramazana, pa je odgovorio: “Dani deset dana zul-hidždžeta bolji su od posljednjih deset dana ramazana, a noći posljednje trećine ramazana bolje su od noći deset dana zul-hidždžeta.”

Zamislite da su dani koji su pred nama bolji od dana posljednje trećine ramazana, koje mi maksimalno pokušavamo iskoristiti! Jesmo li se ikada zapitali jesmo li zahvalni Allahu zato što nas je poživio do ove velike sezone, do vremena za koje bi umrli dali cijeli dunjaluk da ga požive? Nama u tome treba biti pouka.

Ako se u našim srcima probudila želja za iskorištavanjem ove velike sezone za koju nismo znali, a niko nam ne može garantirati hoćemo li je ponovo doživjeti, evo nekoliko savjeta kako da na najbolji način popunimo to vrijeme.

1. Čovjek koji vjeruje u Allaha, nada se susretu s Njim i sprema se za Dan polaganja računa trebao bi u tim danima pokušati vrijeme maksimalno popuniti činjenjem bilo kojih dobrih djela, velikih ili malih. Na to nam ukazuje općenitost riječi Allahovog Poslanika: “Ne postoje dani u kojima je činjenje dobrih djela draže Allahu od ovih dana.” Svako dobro djelo je dobro došlo u ovim danima. Problem je u nama i našim ambicijama, tj. kada nam se kaže da činimo bilo kakvo dobro djelo, mi to shvatamo da ne treba činiti ništa.

2. Početak zul-hidždžeta treba iskoristiti u pokajanju Uzvišenom Allahu.

Ove blagoslovljene dane čovjek bi trebao iskoristiti i u njima obnoviti ugovor pokornosti s Uzvišenim Allahom. Prisjetiti se koristi pokajanja i povratka Uzvišenom Allahu. Prisjetiti se da Allah voli pokajnike, da se raduje njihovom pokajanju, da je obećao da će loša djela pokajnika pretvoriti u dobra. Prisjetiti se argumenata koji ukazuju na obaveznost pokajanja svim ljudima, kojem god staležu pripadali.

3. Obavljanje hadža i umre

Oni koji imaju mogućnost u ovim danima obaviti hadž i umru zasigurno bi učinili veliko djelo. Koliko je samo hadisa u kojima Allahov Poslanik podstiče na obavljanje hadža i umre! Allahov Poslanik je kazao: “Za primljen hadž ne postoji druga nagrada osim Džennet.” (dobrim, hasenom ga je smatrao šejh Albani.) Zar Allahov Poslanik nije, također, kazao: “Kontinuirano obavljajte hadž i umru, zaista oni brišu siromaštvo i grijehe kao što kovački mijeh čisti željezo od nečistoće.” (Nesai od Ibn Abbasa, r.a.; vjerodostojnim ga je smatrao šejh Albani.) Ako svemu tome pridodamo da će čovjek prilikom obavljanja hadža i umre imati priliku da klanja u haremu Kabe, u kojem je namaz vredniji od stotinu hiljada namaza obavljenih na drugom mjestu, to je dodatni faktor koji u čovjeku budi želju za obavljanjem hadža i umre.

4. Velikim stepenom pohvaljenosti smatra se post tih dana

Mnogo je argumenata koji ukazuju na vrijednost posta općenito, a ako tome dodamo blagoslov početka mjeseca zul-hidždžeta i praksu Allahovog Poslanika da posti u tom periodu, onda shvatamo zašto je ulema kazala da je post tih dana na visokom stepenu pohvaljenosti. Prenosi se od supruga Allahovog Poslanika da je postio Dan ašure, devet dana zul-hidždžeta i tri dana u svakom mjesecu. (Hadis je zabilježio imam Nesai, a njegovu vjerodostojnost potvrdio šejh Albani.) A što se tiče devetog dana zul-hidždžeta – Dana Arefata – o postu tog dana došli su posebni hadisi. Kazao je Allahov Poslanik, kada je bio upitan o postu na Dan Arefata (devetom danu zul-hidždžeta): “Iskupljuje od grijeha prošlu i narednu godinu.” (Muslim i dr.) Kako je Allahova milost prema nama velika, kako s naizgled malim djelima možemo zaslužiti oprost malih grijeha, kojih svako od nas ima i previše!

Ako bi se neko zapitao šta je s hadisom Aiše u kojem kaže da nikada nije vidjela Allahovog Poslanika da posti deset dana zul-hidždžeta (Muslim i dr.), odgovor je više nego jednostavan: ona je prenosila ono što je znala i to ne znači negiranje suprotnog. Druge supruge prenose da su ga vidjele kako posti u tim danima. Slično tome je pitanje mokrenja stojeći. Aiša, r.a., kazala je: “Ko vam bude kazao da je Poslanik mokrio stojeći, ne vjerujte mu, nije mokrio osim čučeći.” (Nesai, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani.) A Huzejfe, r.a., prenio je ono što je vidio, da je Poslanik mokrio stojeći. Svako prenosi ono što je vidio i nema kontradiktornosti između hadisa. Dozvoljeno je i jedno i drugo, s pojašnjenjima koja je spomenula ulema u vezi s ovim pitanjem i spajanjem prividno kontradiktornih hadisa.

Deseti dan zul-hidždžeta je Bajram, kada nije dozvoljeno postiti prema konsenzusu islamskih učenjaka. Na to ukazuje hadis Omera, r.a., da je Poslanik zabranio da se posti dan u kojem je Bajram. (Buharija i Muslim)

5. Donošenje tekbira

Ove blagoslovljene dane trebalo bi iskoristiti u donošenju tekbira, veličanju Uzvišenog Allaha. Dvije su vrste donošenja tekbira u ovim danima:

a) opći tekbiri, koji su propisani tokom cijelog ovog perioda. Imam Buharija zabilježio je predaju da su Ibn Omer i Ebu Hurejre, r.a., u ovim danima izlazili na pijacu, donosili bi tekbire, pa bi cijela pijaca počela s njima veličati Allaha.
b) posebni tekbiri, koji se donose nakon farz-namaza. Počevši od sabaha devetog dana zul-hidždžeta, pa sve do ikindijskog namaza posljednjeg dana Mine. O ovom pitanju postoji razilaženje među učenjacima, a spomenuto je, smatram, najjače mišljenje.

6. Klanje kurbana

Od dobrih djela koja se mogu učiniti u ovim blagoslovljenim danima je klanje kurbana. Dovoljno je vrijednosti za klanje kurbana što je to bila neprestana praksa Allahovog Poslanika. Također, tu je i hadis Allahovog Poslanika: “Ko ima mogućnost, pa ne zakolje kurban, neka se ne približava našoj musalli (mjestu obavljanja namaza).” (Zabilježio imam Ibn Madže; dobrim, hasenom ga je smatrao šejh Albani.)

Treba ukazati na činjenicu da je u našem narodu proširen veliki broj slabih hadisa koji ukazuju na vrijednost klanja kurbana, koji su mnogo poznatiji nego oni vjerodostojni. Jedan od njih je da će kurbani nositi njihove vlasnike preko sirat-ćuprije. Hadis o tome je mnogo slab (daif džidden) i ne može se koristiti kao šerijatski argument, pa čak ni kod onih učenjaka koji su dozvolili rad po slabim hadisima, jer su i oni postavili uvjete za postupanje po takvom hadisu, a jedan od njih je da slabost nije velika. Također, slabi su i hadisi da će vlasnik kurbana imati za svaku dlaku dobro djelo, da za krv kurbana nagrada bude upisana prije nego što krv padne na zemlju, i da je to najbolje djelo koje čovjek može učiniti prvog dana Kurban-bajrama.

Kolika je važnost klanja kurbana govori nam činjenica da je većina učenjaka smatrala da je klanje kurbana pritvrđeni sunnet, dok je bilo i onih koji su smatrali da je to obaveza onima koji su imućni.

Mnogo je dobrih djela koja bi čovjek trebao činiti i prakticirati tokom ovih dana. U nastavku ćemo spomenuti samo neka, podsjećanja radi, bez spominjanja dokaza koji ukazuju na njihovu vrijednost:

– obilno upućivanje dove, ne zaboravljajući na braću, rodbinu, prijatelje, uz posebnu pažnju i dovu za stanje ummeta,
– dobročinstvo roditeljima,
– obilazak rodbine, prijatelja, poznanika, braće u vjeri,
– učenje Kur’ana i podučavanje drugih njemu,
– klanjanje dnevnih i noćnih nafila,
– sjedenje u džamiji između namaza, naročito od sabaha do izlaska sunca, i klanjanje dva rekata nakon izlaska sunca,
– učenje zikrova, naročito nakon namaza, pred spavanje, ujutro i predvečer,
– obilazak bolesnika,
– udjeljivanje sadake, uz posebnu pažnju upućenu iznemoglim osobama, udovicama i jetimima,
– pozivanje ljudi u Allahovu vjeru, pojašnjavanje islamskih propisa onima kojima je potrebno,
– maksimalno čuvanje od grijeha, naročito velikih, a koji su u očima mnogih postali sitniji od mušice, kao što je gibet (ogovaranje), nemimet, laž, gledanje u ono što nije dozvoljeno, kamata, mito.

To su samo neka djela koja bismo mogli činiti tokom ovih dana, a u svemu tome je važno da čovjek očisti nijet, odnosno da sve što čini bude iskreno radi Uzvišenog Allaha. Kazali su učenjaci prvih generacija: “Koliko je malih djela (u očima ljudi), a iskrenost ih je učinila velikim, a koliko je velikih djela (u očima ljudi), a neiskrenost ih je učinila malim.”

Priredio: mr. Pezić Elvedin – minber.ba