Žena muslimanka, koja je svjesna svoje vjere i koja se odlikuje visokim moralnim osobinama, na svoju snahu gleda kao na jednu od svojih kćeri koja je predodreðena da bude žena njenog sina, koja je došla u porodicu i postala jednim od njenih članova. Isto tako, djevojka muslimanka, koja je odrasla na vrijednostima islama i njegovom moralu, nakon što je napustila kuću svojih roditelja i došla u novu bračnu zajednicu, gledat će na svoju svekrvu kao na svoju majku.
Izabire sebi dobru snahu
Svaka od njih prije braka vodit će računa o dobrom odabiru i svaka od njih će se pobrinuti da oni koji stupaju u tazbinstvo budu predani vjeri, moralu, ispravnom odgoju i da imaju dobru reputaciju.
Mudra žena muslimanka kada prosi djevojku za svoga sina i kad traži odgovarajuću djevojku za njega, neprestano mora imati na umu da u svoju porodicu pridružuje novu kćer svojim kćerima, da joj kao i njima pripada podjednako poštovanje, ljubav i uvažavanje, da ona kao i one ima iste obaveze koje izvršavaju u okrilju velike porodice. Ona će svojoj snahi, koja je stupila u svoj bračni život, poželjeti uspjeh, sreću i smiraj. Stoga, kod djevojaka koje su za udaju, neće je zavesti njihova varljiva pojava čije su karakteristike ljepota, ljubaznost i privlačnost, nego će prije i poslije svega toga tražiti ispravnu vjeru, lijep moral, postojanu i staloženu ličnost, pri svemu tome povodeći se za uputom Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao:
“Žena se uzima zbog četiri stvari: njenog imetka, dobrog roda (porijekla), njene ljepote i zbog njene vjere. Drži se one koja ima vjeru.“
Prihvata realnost njene prisutnosti u bračnoj zajednici
Iz ovog mudrog i postojanog odnosa prema snahi i njenom prisustvu u bračnoj zajednici, kao i ova mudra predodžba snahinog mjesta meðu članovima nove porodice kojoj će se snaha pridružiti, proizilazi lijepo postupanje svekrve prema svojoj snahi i nadvladava pravednost i pravičnost u različitim situacijama, postupcima, djelima i reakcijama.
Bogobojaznoj svekrvi muslimanki, koja je napojena islamskim odgojem i njegovim vrijednostima, ne pada na pamet da joj je snaha otrgnula od nje sina, koga je dugi niz godina odgajala, koja je za njegov odgoj i bdijenje nad njim potrošila mnoge noći i dane, pa čak i kad je odrastao i postao muškarcem koji je sposoban da daje i da se žrtvuje. Njoj ne pada na pamet da ga je njegova žena povela u sretno bračno gnijezdo, unutar kojeg će zaboraviti svoju majku i sav trud koji je potrošila i uložila u njegov odgoj i njegovu spremnost. Ova šejtanska misao ne pada na pamet dobroj ženi muslimanki, jer ona zna da je to Allahov zakon u ovom životu, kao što zna da njen sin, koga je nadojila islamom od ranog djetinjstva, nikako ne može zaboraviti svoju majku zbog svoje lijepe žene. Ona, isto tako, zna da njena snaha, koju je izabrala izmeðu mnogih dobrih djevojaka vjernica, nikako ne može biti zadovoljna da njen muž zaboravi svoju majku, jer bi to bila neposlušnost prema roditelju, a to islam strogo zabranjuje.
A ako bi ipak u jednom trenutku ljudske slabosti svekrva bila ljubomorna na svoju snahu, potražit će utočište u svojoj vjeri, bogobojaznosti i pobožnosti, te će se osloboditi tog ružnog osjećaja, povratit će se budnosti svoga imana i bogobojaznosti i povratit će se mudrom i ispravnom odnosu prema svojoj snahi. Ovako postupaju bogobojazni vjernici i vjernice čim ih šejtanska sablazan dodirne, oni se prisjete i odjednom sagledaju pravu istinu: “Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, prisjete se i odjednom doðu sebi.”
Ovako se odvija ravnoteža izmeðu snahe, svekrve i muža i ovako sve stvari teku svojim prirodnim i mirnim tokom kojim ne gospodare strasti, oluje, nedaće i zablude, nego njime gospodare vjera, intelekt, mudrost i uputa.
Savjetuje, a ne zalazi u privatne stvari
Mudra, bogobojazna žena muslimanka od prvog trenutka u kojem se njena snaha udala za njenog sina, prihvata da njena snaha ima pravo živjeti svoj bračni život u pravom smislu riječi, sve dok je taj brak u okviru onoga što je dozvoljeno i sve dok je u dozvoljenim granicama Šerijata. Niko nema prava da zalazi u privatne stvari bračnh drugova, osim ako se za to ukaže potreba, neophodnost, u smislu savjeta koji se traži od svakog muslimana, povodeći se za riječima plemenitog Poslanika, s.a.v.s.: “Vjera je savjetovanje…”
Pravilo ovog mudrog ponašanja kod svekrve, bogobojazne muslimanke jeste njen postupak prema svojoj kćeri. Kako ona želi svojoj kćeri da živi svoj bračni život u pravom smislu, da bude sretna, samostalna, zadovoljna, da njen život ne remeti uznemiravajuće uplitanje u njene privatne stvari, tako ni svojoj snahi, bez izuzetka, neće poželjeti ono što ne želi ni svojoj kćeri.
Čini joj dobročinstvo i lijepo postupa prema njoj
Mudra svekrva muslimanka čini dobročinstvo prema svojoj snahi, poštuje je, lijepo postupa prema njoj, nastoji da ona osjeti njenu ljubav i poštovanje, pomno sluša izlaganje njenog mišljenja, slaže se s onim što je ispravno, podržava i podstrekava na ono što je ispravno, pažljivo postupa prilikom pogreške i pri njenom ispravljanju. Njen glavni vodič pri svemu tome je nepristrasnost, pravednost i dobročinstvo, a presuda je onakva kakva bi bila prema vlastitoj kćeri da je na mjestu njene snahe, a tu presudu njena majka očituje povodeći se za riječima Uzvišenog Allaha: “O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu.”
Ona ne zaboravlja da s vremena na vrijeme izrazi svoju sreću koja ispunjava njenu dušu, jer vidi da je njen sin sretan sa svojom ženom, čime će ispuniti dušu svoga sina i snahe najljepšim i najplemenitijim osjećajima. Ona, takoðer, ne zaboravlja ni to da se u svim prilikama prema svojoj snahi odnosi kao što se odnosi prema svojim kćerima, pa je i ona prati zajedno s njima, što čžini da se snaha osjeća jednom od njih, i ne samo to, nego i da je ona jedan dragi član porodice otkako je ušla u bračno gnijezdo i otkako se udala za njenog dragog sina.
Tako svekrva postaje draga svojoj snahi, jer je ona potvrdila da joj je njena snaha draga, što je suprotno onome što vidimo u zalutalim i zabludjelim društvima koja su skrenula od Allahove upute. Kod njih vidimo mržnju, osvetoljublje i prezir izmeðu svekrve i njene snahe do te mjere da je to neprijateljstvo postalo očita, tradicionalna nužnost, o čemu su izrečene mnoge poslovice, ispjevane mnoge pjesme, kao što vidimo i da je to neprijateljstvo izmeðu snahe i njene svekrve tradicionalno neprijateljstvo koje je neizbježno. Sve to što se dešava ne bi se desilo da svaka od njih, i svekrva i snaha, istinski odluče živjeti onako kako je to islam zacrtao. Sve se to ne bi desilo kada bi svaka od njih zastala na granici na kojoj joj je nareðeno da zastane. Stoga su i prestala ta tradicionalna neprijateljstva izmeðu svekrve i snahe u svjesnim islamskim sredinama koje se pridržavaju svoje vjere, njenih propisa, vrijednosti i običaja.
Mudra je i pravedna prilikom presuđivanja svojoj snahi
Ponekad svekrva biva iskušana snahom koja nije lijepog ponašanja, pa čak ponekad biva neučtiva i ružnog ponašanja. U ovom slučaju do izražaja dolazi mudrost svekrve i njeno životno iskustvo po kojem zlo dobrim treba uzvratiti, čineći to na osnovu riječi Uzvišenog Allaha: “Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo srećni.”
Pod dobrim zlo uzvratiti, podrazumijeva se da svekrva od svoga sina sakrije ono što je negativno kod njene snahe, kao i njene pogreške, u onoj mjeri koliko je to ona u mogućnosti, da je u osami posavjetuje dajući joj na znanje da ona brine o tome da u njenoj kući vlada dobrota, ljubav i dobro djelovanje. Ona će nastaviti da je savjetuje sve dok se ne riješi svega toga što je negativno ili bar dok to ne umanji. Na taj način će snaha osjetiti da joj je svekrva bliska i draga prijateljica, a ne svadljivi neprijatelj koji neprestano vreba u zasjedi.
Mudra i bogobojazna svekrva muslimanka bit će pravedna prilikom presuðivanja izmeðu njene snahe i njenog sina ako uvidi da je njen sin oklevetao njenu snahu, a to je zbog toga što je njena bogobojaznost i pobožnost sprečavaju da stane na stranu svoga sina ili da bude pristrasna na račun istine. Ona neće prikrivati njegovu nepravdu niti će šurovati s njim u nečemu što ne valja, postupajući po riječima Uzvišenog Allaha: “… i kad govorite, da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika…”, “… i kada ljudima sudite, da pravično sudite…”
A svjesna, mudra žena muslimanka, koja razmišlja o uputi ove veličanstvene vjere, neće zapasti u grijeh i prilikom svoje presude zadovoljit će je samo pravedna presuda, makar ona bila u korist njene snahe, a protiv njenog dragog sina.
S arapskog prevela: Sabaheta Ćeman – minber.ba
