Najmlađa žrtva Srebrenice rodila se u noći kad je ubijena, a ime je dobila tek nakon što su je identificirali 2012.Zvala bi se Fatima. Djevojčica koja je najmlađa žrtva genocida u Srebrenici, ubijena tek nekoliko sati nakon poroda. Rodila ju je Hava Muhić, u noći s 12. na 13. srpnja 1995. godine.“ZATVORITE OČI I ZAMISLITE MLADU SREBRENIČANKU FATIMU MUHIĆ. IMA 22 GODINE, DUGU CRNU KOSU UREDNO OČEŠLJANU ISPOD SVILENOG HIDŽABA, USKO I PONOSNO LICE. STUDIRA FILOZOFIJU U SARAJEVU, PONOS JE SVIH KOD KUĆE.
Nenametljiva je i duhovita, ima mnogo prijatelja. Ovog zlatnog jutra ona sjedi sama na Baščaršiji, lista bilješke s predavanja, voli svjež zrak. Diše duboko, pije kafu i grize slatki ratluk od ruže. Uzima gutljaj hladne vode, gleda u maglovita sarajevska brda i mašta o odlasku u New York. Sada gleda u sat, vrijeme je za pokret, visoko diže šake na čelo, zaokruži lice prstima i zategne kosu ispod marame. Šalje poruku mami, u Srebrenicu, želi dobro jutro i kaže joj da ih sve voli. Ustaje, prebacuje torbu preko ramena, nasmijana prolazi kroz grupu turista i nestaje u masi. Da li je vidite? Sada otvorite oči”, početak je teksta beogradskog lista ‘Danas’ povodom izricanja presude Ratku Mladiću. Dirljiv tekst pod naslovom “Oprosti nam, Fatima” napisao je Miloš Ćirić, autor je aktivist za ljudska prava i suradnik Fakulteta za studije medija, Sveučilišta The New School u New Yorku.
Fatima bi sada imala 22 godine
Fatimino tijelo pronađeno je u srpnju 2012. kada bi ubijena djevojčica navršila 17 godina, da je ostala živa. Njezini posmrtni ostaci identificirani su DNK analizom nekoliko mjeseci kasnije. Majka ju je odlučila pokopati u grobnicu u Potočarima u blizini oca, dva strica i djeda. Svi su oni ubijeni kad i Fatima.“Molila sam da joj na tabut (lijes) stave ime, da moje dijete, ipak, ne bude bez imena… Rekli su da će javiti. Mislila sam joj dati ime Fatima”, rekla je majka tih dana kada je saznala gdje joj je pronađena kćer pisao je Tačno.net.Nakon pada Srebrenice 1995. godine, Hava je stigla u Potočare, kazala je da je tamo došla s jednom susjedom i još nekim djevojkama. Svi su bili u velikom strahu, ona u devetom mjesecu trudnoće našla se u ogromnoj gužvi. Nikad nije vidjela više ljudi na jednom mjestu. Odjednom je osjetila strašne bolove.
Poveli su me prema zgradi gdje su bili doktori. Okolo hodaju pripadnici Unprofora i s njima srpski vojnici, također, obučeni u uniforme UNPROFOR-a. Ne znaš tko je tko od njih. Porodila sam se između dva i tri sata ujutro. Odnijeli su bebu. Rekli su da je dijete mrtvo rođeno, jer mu se pupčana vrpca ovila oko vrata. Potom su došla dvojica Unproforaca i odnijeli dijete. Ja bebu nisam vidjela. Nisam joj stigla ni ime dati.U to vrijeme nije znala gdje su njezini najmiliji, gdje joj je muž, svekar i dva muževa brata. “Nažalost, moj suprug i njegova dva brata su otišli preko šume. Pokušali su se probiti do slobodnog teritorija. Moj svekar je ostao u Potočarima. No, svi su stradali. Nitko se nije vratio… Samo iz naše kuće stradala su četvorica muškaraca i, evo, moja beba”, kazala je Hava, pisao je Klix.ba.
‘Da znam tko je taj koji ju je odnio, ja bih ga i danas proganjala’Posljednju od svih pronašli su malenu Fatimu, pronađena je u grobnici s pet drugih žrtava. “Malo mi je lakše, jer znam da mi je dijete pronađeno, da će biti ukopano, znam gdje su njene kosti. Sve ove godine sam mislila na svoje dijete. Od onog dana kada su nas razdvojili, kada je onaj vojnik UNPROFOR-a uzeo moju djevojčicu i, rekavši da je mrtva, da joj se pupčana vrpca omotala oko vrata, odnio da ju sahrani. Nisam bila sigurna da je mrtva. Nisu mi dali da je vidim, pa makar bila i mrtva. Da znam tko je taj koji ju je odnio, ja bih ga i danas proganjala da mi objasni zašto je sve ove godine krio gdje je moje dijete ukopano i zašto to ranije nije otkrio”, rekla je Hava Muhić za Tačno.net neposredno prije pokopa malene Fatime u Memorijalnom centru Potočari 2013. godine.
bhinfo Slika: NEON Televizija
