Ako pitaš o džennetskim šatorima, znaj da je dužina jednog šatora od šupljeg bisera šezdeset milja, a u dvorcima i palačama džennetskim su sobe sve jedne iznad drugih, a ispod njih teku džennetske rijeke. Za odjeću džennetsku ako pitaš, onda znaj da je to svila i zlato, a postelje u džennetu su od kadife, prostrte na uzvišenim mjestima. Lica stanovnika dženneta će biti blistava kao mjesec u uštapu, svi će imat po trideset i tri godine, a visina njihova biće kao visina praoca im Adema a.s. Oni će slušati pjesme koje će im svojim milozvućnim glasovima pjevati njihove supruge-hurije, od kojih je, što se stvorenja tiče, veličanstveniji samo govor meleka i Allahovih poslanika, a najveličanstvenji govor koji će džennetlije čuti, je govor Gospodara svjetova.Posluga stanovnika dženneta bit će mladići čija mladost ne prolazi, a kad ih pogledaš izgledaju kao da su biser prosuti.
Ako pitaš o nevjestama i suprugama stanovnika dženneta, znaj da su to djevice čijim venama teku sokovi vječne mladosti, a osmjeh poput sunca blista na njihovim svijetlim licima i obrazima. Kad dočeka svog voljenog, pa šta reći o susretu dva čedna i nevina bića, dva prekrasna cvijeta čistom ljubavlju opijena. O kako će samo medene riječi, džennetska ljepotica upućivati svom voljenom, sve dok mu u zagrljaj ne padne, a šta tek reći o tom zagrljaju dviju zaljubljenih mladih grana koje su svoje ‘’ruke’’- mladice, obavile i ispreplele jedna oko druge. Njen voljeni će svoj odraz vidjeti na njenim obrazima kao u ogledalu, kao što će vidjeti srž potkoljenica njezinih. Kad bi se džennetska ljepotica na dunjaluku pojavila, svojim mirisom bi ispunila prostor između nebesa i Zemlje, sunčeva svjetlost bi ugasla pred njenom svjeltošću, kao što ugasne svjetlost zvijezda pred sunčevim svjetlom.
Mahrama na glavi džennetskih ljepotica je vrijednija od dunjaluka i svega što je na njemu, one su potpuno čiste i čedne, nikakvih fizioloških potreba neće imati, njihova odjeća se nikada neće pohabati niti će njihova ljepota ikada proći i nestati. One su simbol vjernosti i odanosti, stidne i oborenih pogleda, osim svojih muževa nikada nikog neće ni pogledati. Prije toga nije je dodirnuo ni čovjek ni džin, a kada se pojavi u dvorcu svoga muža, cijeli dvorac će obasjati svojom svjetlošću.
Ako pitaš o njihovim zjenicama, pa to je najljepše crno na čistom bijelom. Njihov stas je vitkiji od najvitkijih grana, grudi su im poput dva zrela, nabrekla nara, a koža im je kao safir i merdžani. Ako pitaš o njihovom ahlaku, pa one su hajratun-hisan, djeve koje su kod sebe sakupile ljepotu i dobrotu, fizičku i duhovnu ljepotu, one su radost za oči i smiraj za dušu.
Iz knjige: “Hadil-ervah” – Ibnul Kajjim el-Dževzi
n-um
