Nedavno uz kafu, jedan od mojih prijatelja, ispričao mi je sljedeći slučaj:”Vraćao sam se s posla, kad sam izašao na glavni put, pored puta koji je vodio za jedno udaljeno selo sjedio je dedo i čekao da neko naiđe.Pomislih, Allah zna samo, kada će neko naići i pokupiti ga, pa odlučih u ime Allaha da ga odvezem, bez obzira gdje bilo. Nakon što mi je rekao gdje ide, pokupio sam dedu i uputili smo se u selo, težak put, makadam, ali kroz vožnju smo se lijepo ispričali, tako da je vrijeme brzo prošlo.Kad su stigli u selo, dedo me upita: „A kod koga ćeš ti u selo?” Odgovorio sam mu: „Nemam ja nikoga u selu, ja sam tebe dedo mahsuz dovezao.” Dedo me pogleda očima punim suza i reče: „Sine, Allah ti dav’o dobro kud god hod’o.”
Vjeruj mi, kad je to dedo rekao, ja sam SE OD TE DOVE NAJEŽIO.” Izašao je dedo a u prsima mi je bila neopisiva sreća i zadovoljstvo. Razmišljao sam o dedi i njegovoj dovi, idućih nekoliko dana.”Zašto se naježio ovaj moj prijatelj? Zato jer je osjetio iskrenost dedine dove! Ovakve se dove odmah primaju, zato gledajte da nekoga pomognete u određenoj situaciji, jer ne znate čija dova može biti kabul.
Saudin Cokoja
