Zova je izrazito ljekovita biljka koja se još u drevnoj Grčkoj i Egiptu koristila za liječenje brojnih tegoba i bolesti – od upala do probavnih tegoba.
Danas se pripravci od zove koriste za jačanje imuniteta i kao pomoć prilikom liječenja gripe i prehlade. Iako su svi dijelovi zove ljekoviti, za pripravke se koriste najčešće bobice i cvjetovi. Omiljena je i u tanjiru; koristi se za pripremu sirupa, sokova i marmelada, a cvjetovi se pohuju.
Pohovani cvjetovi zove prava su poslastica, a poslužiti ih možete sa sladoledom i medom. No odlučite li se na pripremu zove, imajte na umu da se mora prokuhati ili skuhati na pari. Sirova zova sadrži toksine koji izazivaju probavne tegobe, povraćanje, bolove i probleme s disanjem.
Koštice trešanja, višanja i jabuka sadrže tvari koje se u kontaktu s probavnim enzimima pretvaraju u otrovni cijanid. Otrov će se ispustiti u organizam, ako se koštice usitne prije nego što ih progutamo. Stoga prilikom pripreme smoothieja ili salata koštice valja izvaditi.
Od jedne koštice neće vam biti ništa, ali veće količine mogu izazvati probleme. Rizik od trovanja cijanidom iz koštica raste ako ih jedu djeca ili osobe sitnije građe s manje kilograma.
Zbog čvrstog i finog mesa, mnogima jedna od omiljenih riba pauk na tanjiru već imenom sugerira da se radi o neobičnoj namirnici. Riba pauk može povrediti neoprezne ribolovce i kuvare bodljama na leđnoj peraji.
Nakon uboda javlja se snažna bol, oteklina, povišena temperatura, slabost i vrtoglavica. Kako je otrov termolabilan, nakon uboda treba staviti ubodeno mjesto u što topliju vodu na najmanje pola sata te potražiti ljekarsku pomoć. Možete i lagano i oprezno proći preko rane vatrom iz upaljača ako u blizini nemate tople vode.
