Veliki učenjak prošlog stoljeća, šejh Muhamed ibn Salih ibn Usejmin, rahimehullah, je podučavao muslimane kojih sedam vrsta žena ne bi trebali oženiti:
- El-ennanah (ona koja se uvijek žali, jadikuje i jauče, ona koja konstantno vezuje krpu oko glave i žali se na neku bolest ili glavobolju dok u stvarnosti sve to glumi),
- El-mennanah (koja neprestano podsjeća muškarca na svoja prava, koja ga obasipa poklonima da bi mu poslije prigovarala:”Učinila sam to i to za tebe.”),
- El-hennanah (ona koja pati za svojom majkom ili bivšim suprugom ili djecom od bivšeg supruga),
- Kejtul’Kafaa (ona koja je “obilježena” lošom reputacijom iz prošlosti (u arapskom: ona koja ima ožiljak na potiljku),
- El-heddakah (ona koja želi da posjeduje sve što vidi, i koja traži od muža da joj konstantno kupuje sve što ona želi),
- El-berrakah (ona žena koja provodi većinski dio dana uljepšavajući se do te mjere da izgleda poput plastične lutke, koja uvijek pretjeruje u šminkanju),
- El-sheddakah (koja uvijek priča prekomjerno i bez razmišljanja).
Lično sam zadivljen ovom izrekom zbog širine njene percepcije, elokventnošću i dubokom mudrošću koja počiva u njoj.
‘Ennanah’, ona koja se neprestano na nešto žali, imala ili nemala razloga za to, ona se žali neprestano. Žali se na sve i svakoga i neprestano kao da oplakuje svoje sudbinu. Prezadovoljna je kad ljudi primjete to njeno jadikovanje i upitaju je šta je razlog tome. Ona tad počne da im objašnjava razloge i tajne svoje žalosti i tako velike depresije u kojoj se nalazi i priča im o tome kako njen život je ništa više nego poluprazna čaša.
Brak sa takvom ženom znači agoniju i neprekidni nemir. Takva narav koja upravlja njenim postupcima navodi je da ignoriše svaki pokušaj muža i da podcjenjuje njegova nastojanja da joj udovolji uprkos svemu, jer od nje ce naići samo na nezahvalnost i nezadovoljstvo onim što joj on nudi. Pitanje koje bih ja uputio takvoj ženi bilo bi: “Šta je tvoj cilj? Šta želiš postići tim svojim ponašanjem? Da li želiš samo privući pažnju i sažaljene ljudi na sebe? Da li je to ispravan cilj i gdje je tu ponos i čast koju bi trebala imati jedna muslimanka?
Ko ti je rekao da takvo ponašanje treba izazvati sažaljenje drugih ili posebno tvoga muža? i ljudi i tvoj muž će se umoriti od tvog ponašanja koje neće izazvati njihovo sažaljenje nad tobom, već, naprotiv, njihovu dosadu i ljutnju. ‘Ennanah’ na zna da komunicira s društvom, pa ni sa svojim mužem. Prema njemu se ponaša tako da se postepeno samo udaljava od njega i biva ubrzo odbačena s njegove strane.
‘Menannah’ je ona koja čovjeka podsjeća na svoje prohtjeve. To znači da kad god mužu učini neko dobro ili pak svojoj djeci, nakon toga ona ga obavezno uvijek podsjeća na svoje potrebe i na to da on sad treba da bude velikodušan prema njoj, jer ona je njemu, navodno, učinila nešto što on uopšte i ne zaslužuje. Pošto se već udala za njega, ona će ga stalno podsjećati na to da je odbila bolju priliku zbog svoga muža, nekoga bogatijeg, ljepšeg i viseg staleža od njega. Ako sama vodi brigu o domaćinstvu, uvijek će ga podsjećati na sav svoj trud i porediti se sa ženama koje imaju spremačice u kućama i na to kako te žene samo odmaraju i drugima naređuju šta da se radi.
Ona sputava bračnu ljubav, a zauzvrat nudi samo gomilu zahtjeva. Kao da bilježi sve što radi na veoma materijalistički način tako da uzdiže sebe iznad svoga supruga i pojačava njegov osjećaj da joj možda nije pružio dovoljno i nije ispunio svoju dužnost prema njoj. Ženini zahtjevi i stalna prigovaranja, pa bilo to u svađi ili ne, veoma su ružan čin. Kod muža to stvara osjećaj nesigurnosti, nesposobnosti da uživa u tome kad ona nešto učini za njega jer uvijek mu je na umu da će to ona opet iskoristiti i on kaže tad samome sebi: “Naravno, ona će me opet podsjetiti na ovo kad god joj se prohtije, o hoće…zaista hoće!”
‘Haddakah’ bi se mogla opisati kao ona koja žali za svojom majkom, a neki kažu i za svojim bivšim suprugom. Bez obzira na to, evo da kažem u čemu leži problem. Ona koja stalno žali sa svojom majkom više nego sto bi trebala nije izgrađena kao samostalna ličnost. Muškarac koji se oženi sa ženom tipa ‘hannanah’ kao da se oženio sa dvije žene: suprugom i sa njenom majkom. Njena majka se uvijek efektivno miješa u njen brak, bez obzira živjela ona sa njom ili u svom vlastitom domu. Takva žena uvijek izvještava majku o detaljima svog bračnog života i priča joj sve o svome mužu. Majku pita o svemu, traži njene savjete, u svemu je sluša, telefonira joj tako često da to postaje iritirajuće, gotovo non-stop je u kući svoje majke i kao da uvijek govori: »Mamice! Mamice! Mamice!»
Nadam se da me niste pogrešno shvatili i razumjeli da se zalažem da se kćer potpuno odvoji od svoje majke. Nikad! Protiv toga nemam nista reći i nije svrha ovoga o čemu pričam. Ispunjavati svoje dužnosti prema svojoj majci nikako ne znači da žena treba da ugrožava svetost i privatnost bračnog života nje i njenog muža i izložiti ga tako otvoreno javnosti gdje će se uvijek naći neko da kaže svoje mišljenje o tome. Allahov Poslanik Muhammed sallallahu alejhi ve sellem je na to strogo upozorio kada je rekao: “Nema ništa gore od toga kad se čovjek povjerava svojoj ženi ili ona njemu, a ujutro svako od njih otkrije drugima tajne.”
Zar se može reći da je to zahvalnost mužu, ako ‘hennanah’ otkriva drugima šta se dešava između nje i njenog bračnog druga? Čovjek koji oženi ovakvu ženu postaje veoma povučen, tih, postaje veoma nervozan i osjeća da nije više u stanju da komunicira sa svojom ženom i psihički i fizički. Osjeća da je uvijek pod kontrolom i da njegov svaki pokret neko iz vana prati i zapisuje. Takođe shvata da njegova supruga nije osoba koja u životu može sama donositi ikakve odluke. Zavisna je od drugih i nema samopouzdanje.
Njena reakcije na bilo šta što joj se desi je: “Moram prvo o tome pitati mamu.” U njihovom bračnom životu sve se odlaze do daljnjeg dok ona o tome prvo ne upita mamu. A ova mama je osoba koja je brinula i odlučivala o tome šta će njena djeca obući, u koju će školu ići, s kim bi se trebali družiti, ko će im biti ljekar, itd. U ovome slučaju, muž je kao u mreži i može uraditi samo jednu od dvije stvari: Da lupi šakom o sto i direktno se obrati “mamici”, ili da se i dalje pravi glup i samo šuti “mami” i svima drugima. Da li je to upravo ono sto ‘ hennanah’ želi? To ona treba sama odgovoriti!
Što se tiče žena iz kategorije ‘Kejtul’Kafaa’, ova kategorija žena je sama po sebi pojašnjena. Muškarcu se nikada srce neće smiriti srce sa ženom koja ima lošu prošlost i reputaciju koja je poznata njihovoj okolini. Uvijek će ga kopkati misli:’S kim je bila’ i ‘Šta je radila’. Svoju ženu će uvijek gledati sa ‘sumnjom’, i kada se dese bračni problem, uvijek će sam sebi prigovarati zašto je oženio ženu takvog ‘profila’.
El-heddakah, žena koja je u pravom smislu riječi “dunjalučarka”. Ona konstantno želi da posjeduje najnovije modele haljina, torbica, cipela, i nakita. Ona žudi da ima najljepši namještaj i pokućstvo. Opsjednuta je idejom dobivanja poklona, i tim činom smatra da je vrijedna, pažena i mažena. Ovo postaje ogroman i maltene nerješiv problem za muža ukoliko nije imućan i situiran. Takve žene jednostavno imaju problem da se rješe te svoje osobine zauvijek. Povremeno mjenjaju svoje želje koje imaju i usmjeravaju ih na djecu, te stoga žele da suprug kupuje djeci najnovije igračke, garderobu i tako dalje.
El-berrakah – Pored toga što imaju očigledno nedostatak samopouzdanja i što nisu zadovoljne svojim prvobitnim izgledom, ovakve žene također imaju potrebu da se prezentuju krugu prijateljica kao lijepe i dotjerane. Opsjednute su svojim izgledom, i svjesne su da mogu da u jednu ruku dominiraju svojim izgledom, i izmame divljenje prijateljica. Bitno im je površinsko, i sa ovom opsesijom nerijetko zanemare dubinske osobine svoje ličnosti, na kojima bi vjerovatno kao i većina nas trebale da rade. Ova opsesija im postaje prioritet, te stoga zanemaruju neke jako bitne životne stvari.
Iako muškarci u svakom slučaju vole i cijene da imaju lijepu i dotjeranu suprugu, svako pretjeravanje i prepuštanje ovoj vrsti ženske “strasti” će izazvati muževo negodovanje i nezadovoljstvo njom i njenim ponašanjem i provođenjem jako puno vremena kako bi išla u krajnost i zadovoljila svoju potrebu. U ovom slučaju je također veoma riskantno prepustiti ženu samoj sebi, jer može da dođe do toga da će ona preći u sljedeću etapu slijeđenja strasti i htjeti da takva izlazi vani, što naravno nije dozvoljeno.
El-sheddekah – Ova vrsta žena također ima potrebu da razgovara s nekim konstantno, da bude u centru pažnje kada ovo radi. Ona želi da se obrati prvenstveno mužu na način na koji smatra između ostalog da će joj biti ukazana pažnja. Osobe koje prekomjerno pričaju dovode se u situaciju da prenose tuđe riječi, da nadodaju i uveličavaju događaje i dešavanja iz svoje okoline. Skladno tome, padaju u grijeh s takvim postupcima. Muškarce ne zanimaju iste stvari kako i žene, i u većini slučajeva takva žena će na kraju dosaditi svom mužu sa konstantnom pričom i prepričavanjima svega i svačega. Muškarci vole da razmišljaju i da se zanimaju nečim konkretnim te im ovo predstavlja određenu vrstu nepodnošljivog tereta.
Za N-UM: Selma K.
Izvori: amrkhalid.net; “Koncizni priručnik za brak” Ibn Usejmin, ummah.net
