Šejtan neprestano slijedi i čovjeka zavodi sve dok ga ne zavede, pokvari i priključi svojoj propaloj stranci.
Ibn el-Kajjim, rahimehullah, je sakupio faze šejtanovog zavođenja:
Prva faza: Odvođenje u kufr, širk i neprijateljstvo prema Allahu, subhanehu ve te’ala i Njegovom Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem
Kada to uspije uraditi s čovjekom prestane i odmori se od njega. To je prvo što od čovjeka želi i stalno se trudi da to dobije, kada to postigne priključi ga svojoj vojsci i postane lblisov pozivač i zamjenik.
Druga faza: Uvođenje novotarija
To mu je draže od grijeha i nepokornosti, jer je šteta novotarije prelazna na druge i grijeh od kojeg se ne čini pokajanje, suprotna je poslaničkom pozivu te poziva u nešto u što oni nisu pozivali. Novotarije su vrata kufra i širka. Kada navede čovjeka na novotariju i postane novotar postaje njegov zamjenik i pozivač. A, ako ga ne uspije uvesti u ovu fazu i čovjek bude od onih kojima je Allah, subhanehu ve te’ala, podario slijeđenje Sunneta i suprotstavljanje novotariji, počinje sa sljedećom fazom.
Treća faza: Razni veliki grijesi
On se veoma trudi uvesti čovjeka u ovu fazu, naročito ako je učenjak kojeg ljudi slijede kako bi rastjerao ljude oko njega. Nakon toga se potrudi proširiti vijest o tom grijehu i potakne neke da umjesto njega raznose te vijesti misleći da se time približavaju Allahu, subhanehu ve te’ala, ne znajući da time čine uslugu lblisu i zamjenjuju ga: „One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu.“ (En-Nur, 19) Ajet prijeti onima koji vole da se o vjernicima šire loše glasine, a kako je tek kada oni sami preuzmu na sebe širenje takvih glasina, ne iz želje za dobro muslimana, nego iz pokornosti Iblisu zamjenjujući ga. lblis sve to radi da rastjera ljude od učenih ljudi i da se ne okoriste njihovim znanjem. Grijesi tog učenog čovjeka, makar bili do neba, manji su od njihovih grijeha i kada se pokaju, Allah, subhanehu ve te’ala, prihvata njegovo pokajanje, dok su njihovi grijesi nepravda vjernicima, traženje njihovih propusta iz želje da ih osramote. Allah, subhanehu ve te’ala, je u zasjedi, i zna šta ko nosi u srcu i u dubini duše.
Ako (šejtan) ne uspije u ovoj fazi, pokušava uvesti čovjeka u sljedeću fazu.
Četvrta faza: Mali grijesi, koji kada se nakupe, mogu čovjeka uništiti
Imam Ahmed, rahimehullah, prenio je od Sehla ibn Sada, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Čuvajte se grijeha koje omalovažavate! Njihov primjer je kao primjer ljudi koji odsjednu u nekoj dolini pa svi donesu po grančicu i nanesu dovoljno da ispeku hljeb. Uistinu, kada čovjek radi takve grijehe unište ga.“1 Rekao je lbn-Hadžer, rahimehullah (o ovom hadisu): Lanac prenosilaca je dobar.
Zabilježili su Darimi i lbn-Madže, rahimehumullah, od Aiše, radijallahu ‘anha, da joj je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: Nipošto ne potcjenjuj grijehe, jer se za sve odgovara.2
Prenio je Ibn-Musa, rahimehullah, u djelu Ez-Zuhd od Ebu Ejjuba el-Ensarije, radijallahu ‘anhu, da je rekao: Neki ljudi rade dobra djela i pouzdaju se u njih a zaborave na male grijehe pa kada sretnu Allaha, subhanehu ve te’ala, budu njima okruženi, a neki rade loša djela i strahuju zbog njih i kada sretnu Allaha, subhanehu ve te’ala, budu sigurni.3
Rekao je Ibn el-Kajjim, rahimehullah: Ako ne uspije uvesti ga u ovu fazu, pokuša u sljedeću.
Peta faza: Rad dozvoljenih djela za koje nema kazne niti nagrade, samo da izgubi vrijeme koje je mogao iskoristiti u djela za sevap
(Dodajem da su ta dozvoljena djela: mnogo spavanja, jela, pića, odijevanja, beskorisna noćna sijela.) Ako ne uspije zavesti čovjeka u ovoj fazi i bude od onih koji čuvaju svoje vrijeme, znaju vrijednost svojih izdisaja i udisaja i da ih čeka uživanje ili patnja, pređe na sljedeću fazu.
Šesta faza: U ovoj fazi šejtan pokušava čovjeka navesti da radi dobra djela manje vrijednosti, te mu ih uljepšava i podstiče na njih (kako ne bi radio vrijednija djela, op.M)
Vrlo malo ljudi primijeti ovu vrstu zavođenja, ljudi obično kada osjete snažan nagon da urade neko dobro djelo za koje ne sumnjaju da je pokornost i da približava Allahu, suhhanehu ve te’ala, nije im ni na kraj pameti da bi to moglo biti od šejtana jer šejtan ne naređuje dobro, smatrajući da je to dobro i da je taj nagon od Allaha, subhanehu ve teala. Ti ljudi nisu krivi za to jer ne znaju da šejtan podstakne na sedamdeset dobrih djela kako bi naveo čovjeka na jedno loše ili da uradi djelo manje vrijednosti. To se može primijetiti samo svjetlom koje Allah, subhanehu ve te’ala, ubaci u čovjekovo srce koje je (to svjetlo) zaslužilo dosljednim slijeđenjem Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, vođenjem računa o vrijednosti dijela i o tome koliko su draga Allahu, subhanehu ve te’ala i korisna za čovjeka i iskrenija prema Allahu, subhanehu ve te’ala, dosljednija Poslanikovom sunnetu, Kur’anu i korisnija svim vjernicima, učenim i neukim. To mogu dokučiti samo Poslanikovi, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nasljednici i zamjenici u ummetu. Većini ljudi je to uskraćeno i ne misle o tome, a Allah, subhanehu ve te’ala, daje svoje blagodati kome hoće.
Ako (šejtan) ne uspije zavesti čovjeka ni u jednoj spomenutoj fazi okrene protiv njega svoje sljedbenike od ljudi i džina da ga na razne načine uznemiruju: proglašenjem da je nevjernik, da je u zabludi, upozorenju na njega, trudi se da ga ugasi i zabavi srce tim ratom i da ljudi ne koriste njegovo znanje. Tako neprestano šalje na njega sljedbenike neistine od ljudi i džina.4
To je primjetno i u našem društvu, ko god krene putem vjere i prihvati Poslanikovu, sallallahu alejhi ve sellem, uputu i krene njegovim putem naiđe na otpor, inat, ismijavanje od bližnjih i daljnjih, prijatelja i neprijatelja. Tako da mu je Allah, azze ve dželle, jedini spas.
Autor: Vehid Abdusselam Bali
Iz djela Zaštita od džina i šejtana
Priprema i naslov: Menhedž
1 Fethul-Bari, 11/329.
2 Darimi, 2/303.; lbn-Madže, 2/1417.; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u zbirci vjerodostojnih hadisa pod brojem 513.
3 Fethu-l-Bari, 11/330.
4 Et-Tefsiru el-Kajjim, str. 614.
Budi prvi i podijeli ovo sa prijateljima:
