Srebrenica je moja hidžra, kazao je jula 2016. godine, na 21. godišnjicu genocida u njegovom gradu Bego Bektić, načelnik Odjeljenja za društvene djelatnosti Opštine Srebrenica i predsjednik Opštinskog odbora SDP Srebrenica, koji je danas, zajedno sa partijskim drugovima, uhapšen u akciji Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA).
Pored kriminaliste Bektića, kako je SIPA potvrdila, uhapšen je kandidat SDP-a za odbornika u Srebrenici Enver Hamzić, kao i njihov aktivista Muamer Sandžić.
Piše: Faruk Vele
Aktivnosti se, podsjetimo, provode u okviru predmeta Tužilaštva BiH u kojem se više osoba sumnjiči za “udruživanje radi činjenja krivičnih djela, te krivičnih djela povrede biračkog prava i nedozvoljenog korištenja osobnih podataka”.
Iako, jasno, “niko nije kriv dok se ne dokaže suprotno” i dok to sud – pravosnažno – ne potvrdi, slučaj iz Srebrenice, gdje su istražni organi utvrdili već prilično jasnih činjenica, otvara jednu odurnu priču o bošnjačkoj izdaji i političkoj nekrofiliji u gradu u kojem je počinjen najstrašniji zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, i sve to na 25. godišnjicu genocida.
Uz negatora genocida
Činjenice do kojih su zasad došli istražni organi ukazuju na široke razmjere nelegalnih aktivnosti Bektića i ostalih aktivista srebreničkog SDP-a kako bi se osigurala podrška za kandidata SNSD-a Mladena Grujičića, dokazanog negatora genocida, promotora negiranja geocida, na koncu, drskog fašiste kojem ni bijeli nišani u Potočarima, kako je javno govorio, nisu dovoljni da kaže istinu o gradu kojeg predstavlja.
Iako Srebrenica ni ranijih godina nije bila pošteđena svakojakih manipulacija od kojih mnoge idu na dušu i političkom vrhu u Sarajevu, iako nije “bila općina važnija od deset drugih”, ovo je, ipak, prilično dno, koje može izazvati samo odvratnost.
Bektić se po osobnom priznanju u Srebrenicu vratio 2005. godine nakon završenog Fakulteta kriminalistike u Sarajevu. Imao je, kako je tvrdio, ponude da radi u Sarajevu, Tuzli, Zenici, ali da se, ipak, odlučio za povratak u Srebrenicu.
“Ja sam se odlučio za Srebrenicu. Ipak, sjećanje na rat bilo je previše blizu i previše jako da jednostavno nisam mogao da se ne vratim. Od 2007. godine radim u općinskoj administraciji, a nakon posla idem na selo u Bektiće, gdje se pomalo bavim pčelarstvom i običnim seoskim poslovima. Mislim da sam ostvario svoj san”, izjavio je Bektić medijima 2016. godine.
Njegov drama, kao drama gotovo svakog pojedinca iz Srebrenice, je velika, ali ga to, očito, nije spriječilo da bude dio prljavih poslova kandidata SNSD-a.
Kao 13-godišnji dječak je u julu 1995. u Maršu smrti krenuo prema Tuzli.
“Došao je rat, težak period, bez hrane kako treba, bez soli. Sve ono što je normalno i što ljudi imaju, toga u ratu nestane. Kad je Srebrenica pala, moj put do slobode trajao je 63 dana. Svaki čovjek u Srebrenici je priča za sebe, mogao bi se o tome snimiti film. Taj put od 63 dana, ja kažem da je to put pakla, ali smo imali cilj da ga prođemo. Bili smo 14 dana bez hrane, sve što smo jeli bila je poneka jabuka, kruška, puž. Lutali smo od Žepe do Sućeske natrag. Bližila se jesen i odlučili smo da krenemo pa šta bude. I eto, nakon 63 dana sam vidio Tuzlu”, govorio je Bektić.
Daleko je Tuzla
Bego se, kako se jednom prisjetio za DW, nagledao užasnih scena.
“Bilo je mnogo teško ranjenih kojima se nije moglo pomoći. Velike julske vrućine su pogodovale da se rane začas ucrvaju. Ljudi su umirali u strašnim mukama”.
S još nekoliko djece, Bego je najzad odlučio da krene u nepoznato. Niz potok su došli do asfalta. I tu je bilo mnogo mrtvih i ranjenih.
Morali su sačekati noć kako bi mogli preći put. Masa ljudi ostavljala je trag u visokoj travi i oni su, tumarajući po tim tragovima, nekako prešli Crni Vrh i došli nadomak Baljkovice gdje su se vodile borbe i nisu mogli dalje. Imali su sa sobom mali tranzistor na kojem su čuli da Žepa još nije pala i tako su odlučili da se vrate nazad, prenio je DW 2016. godine ispovijest Bektića.
Na koncu se uspio domoći Tuzle, nakon čega je započeo novi život.
Od njegove generacije koja je pohađala nastavu u školi živo je samo sedam muškaraca. Bio je svjestan razmjera genocida.
“Bilo je četiri odjeljenja iz moje generacije, a sad nas je od toga živih sedam. Škola koju sam ja pohađao prije rata je brojala i do 900 učenika, a sada ih broji devet. To pokazuje razmjere onoga što se događalo i što je ovaj narod doživio. Zbog svega toga sam dobrim dijelom i odlučio da se vratim. Srebrenica je moja hidžra”, rekao je tada Bektić.
Poručivao je da će se “uvijek boriti za pravdu i pričati istinu o genocidu u Srebrenici”.
“Mi, Bošnjaci u Srebrenici, hodamo uzdignute glave i branimo svoje dostojanstvo, vjeru i identitet. Ako ne budemo pričali o svemu što se dogodilo, o genocidu, bili bismo narod bez dostojanstva”, rekao je Bektić.
Kako je moguće da se neko poput Bektića, koji se kao dječak pridružio Maršu smrti i koji se, kako je posvjedočio Marinku Sekuliću za DW, jednog momenta probudio “među mrtvima”, nađe u društvu negatora svega što je istina koju je svjedočio? Vjerovatno bi o tome mogli govoriti i psiholozi.
Ono što nas zanima je društveno-politički i policijsko-pravosudni aspekt ove priče. A činjenice kažu:
Krađa indentiteta
Bektić i ostali osumnjičeni su za organizirani kriminal u vezi sa izbornim prevarama. Prema pisanju portala Istraga.ba, krali su identitet bh. džavljima koje su, potom, prijavili u Srbiji kako bi obezbijedili sigurni glas za Mladena Grujičića i SDP BiH.
Bektić je bio nosilac liste SDP-a za odbornika u Skupštini Opštine Srebrenica i on je bio organizator kriminalnih radnji zbog kojih je SIPA jutros provela akciju u tom gradu.
Bego Bektić je, utvrdili su istražitelji SIPA-e, preko Sevleta Alića pribavio kopije ličnih karata četiri člana porodice Delić koji žive u Njemačkoj, te ih je registrovao u Srbiji.
Predsjednik srebreničkog SDP-a osumnjičen je da je ukrao identitet Rame Alića, Pembe Alić, Himze i Ramiza Avdića, Šefika Alića, Bajre Zukanovića i drugih srebreničkih Bošnjaka koji žive u Francuskoj, Americi i Danskoj. Sve ih je, potom, prijavio na fiktivne adrese u Srbiji kako bi sebi, kao kandidatu za odbornika u Skupštini Opštine Srebrenica, te Mladenu Grujičiću, kao kandidatu sa načelnika Srebrenice, obezbijedio sigurne glasove.
Podsjećamo, SDP BiH je jedina partija sa sjedištem u Sarajevu koja nije podržala kandidaturu Alije Tabakovića za načelnika Srebrenice. Sve vrijeme Bektić i njegovi aktivisti radili su za Mladena Grujićića, što potvrđuju i rezultati na biračkom mjestu u Sućesci, rodnom selu predsjednika OO SDP Srebrenica. Grujičić je, naime, u Sućesci osvojio 19 glasova, dok su “srpske” stranke osvojile samo četiri glasa. To znači da su za Grujičiča glasali Bošnjaci u Sućesci, a za te glasove je lobirao predsjednik SDP-a Bego Bektić, piše Istraga.ba.
Slična situacija je i na izbornom mjestu Osatica. Tamo je Alija Tabaković osvojio 114 glasova, dok je Mladen Grujičić osvojio 56 glasova. Ukoliko se zbroje glasovi svih stranaka iz RS-a, dolazi se do broja 56, što znači da su stranke pratile svog kandidata. Međutim, “probosanske” stranke su osvojile više glasova od Alije Tabakovića, jer je deset listića na kojima su bili kandidati za načelnika – proglašeno nevažećim.
Kada su u pitanju listići za Skupštinu opštine, nevažeća su u Osatici bila samo četiri. Dakle, deset osoba je poništilo listiće za načelnika Opštine Srebrenica. SDP BiH na tom je mjestu osvojio jedanaest glasova, dok je deset preferencija osvojio kandidat Enver Hamzić, SDP-ov kandidat za odbornika kojem su pripadnici SIPA-e jutros upali u kuću zbog sumnje u izborne prevare – prenosi RadioSarajevo.
