Podsjećamo, u nastavku je tekst koji je “Slobodna Bosna” objavila prije sedam godina (24. augusta 2013.) o poslovima “humanitarca” kojeg (tek) danas hapse.
Lice Almira Čehajića Batka ovih dana možete vidjeti na naslovnim stranama većine bosanskohercegovačkih medija. Popularni sarajevski voditelj, glumac-amater, stomatolog i direktor humanitarne nevladine organizacije “Otvorena mreža” pažnju javnosti (i novinara) ovog puta privukao je zahvaljujući dokumentarnom filmu Rob reditelja Pjera Žalice, koji je premijerno prikazan u okviru Takmičarskog dokumentarnog programa 19. Sarajevo Film Festivala.
PREVARENA ŽIRANTICA
U prošlom broju Slobodne Bosne objavili smo dio Čehajićeve potresne priče na osnovu koje je Žalica snimio pomenuti film. Podsjetimo, u filmu Batko govori o tome kako se zbog teške bolesti i operacije svoje kćerke koja je, nažalost, kasnije preminula, zadužio kod sarajevskih kamatara, nakon čega mu se život, kako kaže, “pretvorio u pakao”. Čehajić je od kamatara navodno posudio 50.000 KM. Za samo nekoliko mjeseci taj dug je, prema njegovim riječima, narastao na 300.000 maraka.
„Moja kćerka imala je tešku urođenu srčanu manu, koja je gotovo i hirurški neizlječiva. Dijagnozu smo dobili 1999., a takva operacija košta između 50 i 100.000 KM. Ali, s obzirom da je Asja imala neke komplikacije, sve je koštalo puno više. Uglavnom, uspio sam sakupiti potrebni novac za njen transport avionom u Njemačku i operaciju uz pomoć ljudi koje sam smatrao dragim prijateljima. I desila se divna stvar: moja kćerka je preživjela, počela je da se oporavlja, da napreduje… Međutim, u isto vrijeme, svi ti moji ‘prijatelji’ počeli su da me zovu i zahtijevaju da im hitno vratim novac koji sam posudio. Bilo je to toliko surovo, brutalno, odvratno, da sam mislio samo o tome kako da im što prije vratim te pare. Nekako su mi bogohulili: eto ti, imaš sad zdravo dijete, ali nam duguješ novac. Nažalost, moja kćerka je umrla nedugo nakon toga i ja sam, u svoj toj nesreći i bijesu, posudio novac od kamatara, misleći da sam svemoguć i da ću moći vratiti taj dug. I tu je nastao pakao“, ispričao je Čehajić.
Nakon njegove priče koju smo objavili, javila nam se Sarajka L. (identitet poznat redakciji, op.a.), koja nam je ispričala kako protiv Čehajića već godinama vodi sudski spor. Razlog je kredit od 40.000 KM za koji mu je ona, kako kaže, bila žirant.
“Moj suprug i Batko su dugogodišnji prijatelji. Kada je prije nekoliko godina tražio da mu budem žirant za kredit, nismo uopšte razmišljali i bez oklijevanja smo pristali. Nisam mogla ni slutiti šta će se desiti”, priča L.
Prema njenim riječima, Čehajić kredit nije vraćao, pa je banka počela teretiti nju kao žiranta.
“U početku je govorio kako sam mu spasila život, kako on ne bi bio nigdje da nije mogao podići taj kredit… Ali kada je prestao da otplaćuje rate kredita, nazvala sam ga da pitam šta se dešava. Počeo je izmišljati nekakve izgovore, a ubrzo nakon toga potpuno je prestao da mi se javlja na telefon i promijenio je broj. Sada više uopšte ne mogu ni da dođem do njega, a ako bih i uspjela, mislim da od toga ne bi bilo neke velike koristi”, kaže naša sagovornica i dodaje da je tek nakon svega što se dogodilo saznala kako Čehajić još nekim svojim (bivšim) prijateljima duguje novac. “Moj slučaj je odavno na sudu. Tužila sam ga, ali znate kako to ide… Proces se odugovlači unedogled. Preko svoje pravne zastupnice saznala sam da Batko samo od Otvorene mreže mjesečno zarađuje 8.000 maraka! I onda ovih dana čitam u medijima kako se predstavlja kao nekakav siromah, koji maltene nema šta da jede?!”, ogorčeno govori L. “Ne želim da me pogrešno shvatite: nije mi namjera da ga ‘blatim’, na kraju, nekada smo bili prijatelji, ali ovo je jednostavno kap koja je prelila čašu. Iskreno mi je žao zbog tragedije sa kćerkom koja mu se dogodila i vjerujem da nema gore stvari koju čovjek može doživjeti od toga. Ali ovo nema veze s tim. Svi mi, njegovi prijatelji, bili smo spremni da mu pomognemo bez razmišljanja, a sada nam on to ovako vraća”, zaključuje naša sagovornica.
Ona nije jedina koju je Čehajić navodno prevario za desetine hiljada maraka. Kako saznajemo, na Općinskom sudu u Sarajevu protiv Čehajića se vodi spor koji su pokrenuli sinovi pokojnog Đure Lukića sa Ilidže. Čehajić, koji inače i sam živi na Ilidži, tačnije u naselju Bojnik, svojevremeno je ponudio Lukiću da mu bude posrednik u prodaji kuće. Kupoprodajna cijena kuće bila je 170.000 KM. Nakon što je prodao kuću, Čehajić je Lukiću isplatio samo 13.000 eura, odnosno 26.000 KM. Ostatak novca Đuro Lukić nikada nije vidio. U pokušaju da dođe do svog novca, Lukić je još 2004. godine Kantonalnom tužiteljstvu u Sarajevu podnio prijavu protiv Čehajića zbog kaznenog djela prevare. No, kako tvrde dobro upućeni izvori “SB”, prijava se “kiselila” u ladicama Tužilaštva godinama zahvaljujući Čehajićevim dobrim vezama sa pojedinim predstavnicima pravosudnih institucija. Godine 2009., pet godina nakon što je Lukić podnio prijavu, podnijeta je urgencija sa zahtjevom za hitnije rješavanje predmeta, ali ni to nije imalo efekta i slučaj do danas nije riješen. Čehajić je Lukićevu kuću navodno (pro)dao izvjesnom Muji Šabaniji, kao kompenzaciju za novac koji mu je dugovao odranije. Osim kaznene prijave, Đuro Lukić pokrenuo je i građansku parnicu protiv Čehajića i Šabanije. Lukić je u međuvremenu umro i sada spor vode njegovi sinovi koji žive u inostranstvu.
NEOTPLAĆENI KREDITI U BANKAMA
Pored toga što je, prema vlastitom priznanju, dugovao desetine hiljada maraka lokalnim kamatarima (Batko u filmu ne spominje imena, ali navodno se najviše zadužio kod braće Muhameda Alija i Aziza Gašija, op.a.), Almir Čehajić također je poznati višegodišnji dužnik i u sarajevskim bankama. Kako nezvanično saznajemo, Čehajića u jednoj komercijalnoj banci već nekoliko godina “proganjaju” zbog neotplaćenih kredita, a ukupna suma za koju se zadužio iznosi preko stotinu hiljada konvertibilnih maraka. Uprkos tome što se redovno žali kako su mu što banke, što kamatari zaplijenili veći dio imovine i praktično ga ostavili “na prosjačkom štapu”, Čehajić sa suprugom živi u luksuznoj kući u sarajevskom naselju Bojnik, u dijelu grada koji stanovnici nazivaju “malo Dedinje”. Pored ove, Čehajić ima i kuću u ilidžanskom naselju Pejton, gdje se nalazi i njegova privatna stomatološka ordinacija. Kuća u Pejtonu trenutno se navodno prodaje.
Za razliku od onih koji ga opisuju kao plemenitog čovjeka čija humanost ne poznaje granice, naši sagovornici, koji za sada insistiraju na anonimnosti, kažu da su dobro upoznali drugo lice Almira Čehajića Batka.
“Ne osporavamo da je Otvorena mreža sigurno pomogla nekim ljudima, ali to je prije svega zahvaljujući donacijama ljudi iz čitave Bosne i Hercegovine koji se odazivaju humanitarnim akcijama. Sa druge strane, Batko je, nažalost, veliki manipulator i čovjek koji dobro zna šta je samopromocija. Vjerovatno je zato i pristao da snimi ovakav dokumentarac, jer bilo ko drugi na njegovom mjestu ne bi imao obraza da to radi”, kaže jedan od sagovornika “SB”.
(NE)OPRAVDANO PRISVAJANJE ZASLUGA
Ima li „Otvorena mreža“ važeće ugovore sa svjetskim klinikama?
U razgovoru za „Slobodnu Bosnu“, Almir Čehajić Batko rekao je da NVO Otvorena mreža ima ugovore za transplantacije organa sa četiri svjetske klinike, te da su sa svakom od tih klinika uspjeli ugovoriti da cijena jedne transplantacije bude 22.000 eura.
„Trenutno u bolnici u Tibingenu leži petoro Bosanaca i Hercegovaca – za svakog od njih faktura liječenja je po 200.000 eura“, kazao nam je Čehajić. Na naše pitanje kako jedna nevladina organizacija može sklapati ugovore sa kliničkim centrima za transplantacije organa, Čehajić je odgovorio da može, ali sa potpisom nadležnog ministra zdravstva. U federalnom Ministarstvu zdravstva kazali su nam da je ovo Ministarstvo do sada dalo podršku Otvorenoj mreži isključivo u edukativne svrhe, te da nikada nisu sklopili bilo kakav drugi ugovor s njima. Što se tiče pomenute klinike u njemačkom Tibingenu, Ministarstvo zdravstva FBiH već godinama ima ugovor sa ovom klinikom za liječenje bh. pacijenata.
slobodna-bosna.ba
