Od malena sam odrasla u porodici u kojoj se znalo za vjeru i propise. Kako sam odrastala udaljila sam se od namaza i islamskog načina života. To razdoblje trajalo je dugi niz godina. Kada sam se udala, muž i njegova porodica nisu bili u vjeri i ja sam se pridružila njima. Kako sam starila i kako su dolazila djeca, problemi u braku, iskušenja razna, sve više sam razmišljala o Allahu dž.š. i islamu. Počela sam vjerovati da sve što se dešava da je od Allaha dž.š. i počela sam klanjati prvo jedan namaz, dva pa tri i onda skupa sa djecom.
U par navrata stvarala se želja da stavim hidžab, ali je istovremeno bila prisutna sumnja i nesigurnost. Muž svakako nije bio oduševljen tom idejom. Kako me ta želja nije prolazila, čvrsto sam odlučila da ću se pokriti prije ramazana, a reakcija muža je bila:”Ja nisam mislio provesti život sa pokrivenom ženom i ne želim to, nećemo moći biti skupa”. Samo sam šutila i molila Allaha dž.š.da promijeni njegove misli a ako ne promijeni ostati ću sama sa djecom i bez muža a i to je od Allaha dž.š. Prvi dan ramazana ustala sam na posao i stavila hidžab, nervozna krenula sam iz kuće razmišljajući o reakciji kolegica na poslu. Kada sam se pojavila srce mi je ispunilo oduševljenje kolegica i čestitke na odluci, osjećala sam se posebno, ispunjeno.
Samo me muž nije vidio taj dan već sljedeći. Šutio je pola dana i kada nisam mogla više pitala sam ga zašto ništa ne govori, samo se nasmijao i odgovorio:”Shvatio sam da se ne trebaš ti promijeniti već ja i od sada živimo drugim životom.” Na te riječi mislila sam da će mi srce iskočiti, čvrsto smo se zagrlili i krenuli u novi život sa svojom djecom.
n-um
