POŠTAR KOJI JE HODAJUĆI AMBASADOR ISLAMSKOG AHLAKA
Svakodnevno se susrećemo sa različitim negativnim iskustvima u raznim sverama života i u međuljudskim odnosima na svim poljima , ali ja želim odavno da pišem o jednom svijetlom primjeru kojem želim da bude sebeb da i mnogi drugi na svojim radnim mjestima budu ambasadori islama u najboljem smislu.
Kaže Uzvišeni Reci: ‘Nije isto ono što je loše i ono što je dobro, makar te iznenađivalo mnoštvo onoga što je loše.’” (Maide, 100)
Naš poštar je mladić divnog ahlaka koji je uspio za kratko vrijeme osvojit srca svih stanovnika naselja koje obilazi u sklopu svog posla.
Međutim, ono što nije u opisu njegovog posla, a što on svakodnevno čini, jeste u opisu muslimana koji se drži kur’ana i suneta.
On nikada neće proći pored nekog kome je potrebna pomoć, a da ne požuri da je pruži i to radi sa vidljivim zadovoljstvom.
Svima poklanja osmjeh i lijep pozdrav, lijepu riječ i pažnju… i upravo po svemu gore navedenom ljudi ga poznaju. Kada se spomene poštar, odmah uz to ide komentar :” nije ono obični poštar”.
Ovaj naš poštar, nikad nije došao na moja vrata
, a da predhodno nije nazvao i najavio se kako bismo imale vremena da se obučemo, dok za to vrijeme on strpljivo čeka pred vratima bez novog kucanja.
Znam da to radi i sa svim drugim sestrama i da je razlog njegovog takvog ponašanja samo izuzetno poštovanje prema sestrama po najčvršćoj vezi i slijeđenje poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Još nisam čula da ga je neko opisao “vehabijom” ili slično…Kao sestra muslimanka ponosim se njime i uvijek ga spominjem u dovi .
Rijetki su ovakvi primjeri među braćom !
Neka ovaj naš poštar bude svijetli primjer i uzor kako treba da se ponaša svako od nas na svom radnom mjestu u skladu sa svojim mogućnostima.
On je uspio lijepim ahlakom da osvoji srca čitavog naselja i sigurna sam da će isti rezultat biti kod svakog ko se za njegovim primjerom povede.
Ja molim Uzvišenog Allaha da se smiluje njemu, njegovoj porodici i svima onima koji su na bilo koji način doprinjeli da imamo ovakvu braću kojima se ponosimo i ne stidimo da kažemo da su “naši”.