U mjestu Orčevići u Željeznom Polju potomak poslanika Muhammeda a.s. hafiz Ahmed Muhamed već 31 godinu obilježava Bajrame po našoj tradiciji. U razgovoru za Klix.ba govorio je o Bajramu u Mekki gdje je odrastao, običajima, bajramskoj sofri i radosti ovog praznika.
Ahmed Muhamed je 35. generacija potomaka unuka poslanika Muhammeda a.s., a u Bosni i Hercegovini je od 1992. godine.
Prije nekoliko godina u Orčevićima je izgradio je džamiju u kojoj je imam, a nakon mukabele posljednjeg ramazanskog dana, ugostio nas je sa srdačnim osmijehom i raspoloženjem. Kako kaže tužan je zbog odlaska ramazana, ali i sretan zbog dolaska Bajrama jer smatra da je on nagrada, kako je to određeno.
Mir duše pronašao u ilahiji “Bajram dođe, mirišu avlije”
“Bajram je radost, ali svaki dan u ramazanu u vrijeme iftara je posebna radost. Bajram je praznik, ramazanski kao praznik i nagrada nakon posta, a Kurban bajram kao nagrada nakon Dana Arefata, koji je veoma težak obred hadža. Ovdje sam već 30-ak godina. U početku je bilo teško, pjevušio sam sam sebi pjesmice koje sam kao dijete pjevušio u haremu Mekke da bi osjećao Bajram, ali iza 1995. godine sam se počeo navikavati. Mir duše sam pronašao u stihovima ilahije “Bajram dođe mirišu avlije” pa i danas je pronađem i pustim sam sebi da dušu ‘nahranim’”, govori nam Ahmed.
O Bajramu u Mekki i običajima tokom i nakon bajram-namaza
Kaže da i stanovnici Mekke na sličan način i sličnim običajima obilježavaju Bajram kao i mi. Dan počinje klanjanjem bajram-namaza u haremu Kabe, ali i drugim džamijama i mussalama koje se naprave, iako mnoge Mekanlije smatraju da im Bajram nije Bajram ako bajram-namaz ne klanjaju u haremu Kabe.
“Međutim, sve džamije budu ispunjene. Mekka ima šest miliona stanovnika i sve je ispunjeno vjernicima. Dok mi klanjamo Bajram, hanume spremaju trpezu. Međutim, u haremu se klanjačima dijele hurme i ružin miris”, govori Ahmed Muhamed te dodaje:
“To osiguraju uglavnom imućne Mekanlije. Najbolje medinske hurme se dijele vjernicima na bajram-namazu, med medeni su, a i mirišu se posebnim mirisom od ruže koji traje dva dana. On u sebi nema trun alkohola i izuzetno je jak. Sve to osiguraju imućnije Mekanlije. Teško se toga prisjećati, veoma je teško to proživljavati i ne vraćam često ta sjećanja u glavi.”
Na izlasku iz harema vjernici nailaze na veliku trpezu koju su također priredile bogate Mekanlije, a na njoj se nalazi veoma širok izbor hrane, pića, salata, voća, slatka…
“Mnogi mole vjernike da uzmu samo zaloga, a kada uzmu, onda upućuju dove za njih i zahvaljuju se što su baš od njih uzeli. Tu je uglavnom posebna bajramska riža, koja se pravi od liže i belebije, a što se mesa tiče, to mora biti mlada janjetina da se ne mora rezati već kad se usputno uzme zalogaj te riže i mesa da se samo raspada. I tako je sve do kuće. Međutim, žene često na izlasku muževa i sinova iz kuće na bajram-namaz kažu ‘Samo zalogaj i nemoj da bi više’ i uglavnom se to ispoštuje jer je kod kuće slast”, kaže nam naš sagovornik.
Ramazanski bajram u Mekki i Medini traje šest dana
Navodi i da Ramazanski bajram u Mekki i Medini traje šest dana. Tri dana je muški Bajram, a zatim tri dana ženski Bajram.
“Prva tri dana obilazi se porodica, ali prvo se ide komšiji sa svojim ručkom, a onda on dolazi meni sutradan i prekosutra idemo trećem komšiji. Sve se to radi da bi se u susret izašlo manje imućnijim komšijama gdje nas oni u goste u svojoj kući, ali s hranom koju mi donesemo tako da mu ne bude neugodno ako nema šta iznijeti. Bajram je ustvari bitan zbog okupljanja. Ženski Bajram se obilježava od jutra do ikindije, tada se žene obilaze međusobno, a muškarci idu na izlet. Ima i žena koje ne žele to pa zajednički idu na izlet s porodicom uglavnom u hladnije krajeve kod Taifa”, dodaje naš sagovornik.
Na bajramskim soframa su uglavnom tradicionalna jela, pravi se posebno slatko, nešto slično džemu, i specifično je da se pravi samo za Ramazanski bajram. Za Kurban bajram se pravi drugo slatko, suhi kolač punjen hurmom koji ostaje ukućanima ili se nosi na hadždž za sebe i druge hadžije.
“U Mekki je i običaj da se za Bajram pravi sva domaća hrana, od gustog graha, kadaifa i drugih tradicionalnih jela. S vremenom se mijenjaju i običaji. U Mekki imamo mnogo ljudi iz svih dijelova svijeta i svi donose svoju tradiciju, kuhinju.. Međutim, stare porodice još uvijek se čuvaju tradicija. Na mekanskoj sorfi ćete danas vidjeti i bureke i maslenjake, kinesku hranu.. Arabija nije bogata s kuhinjom, ali zbog doseljenika sofra ima poseban ukus. Beduini još uvijek drže istinsku tradiciju pa kolači za njih i ne postoje. Slast je u hurmi i danas, i oni istinski čuvaju tu tradiciju”, izjavio je Ahmed Muhamed.
Lijepe uspomene na dječačke dane iz harema Ka’be
Na pitanje kakvog se Bajrama sjeća dok je bio u Mekki prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu, naš sagovornik kaže da se sjeća da je na putu do Kabe hodao po pijesku, a da je tu sada mramor.
“Slobodni smo bili da kao djeca pijesak i kamenčiće bacamo na imama, kao igru… Ali, taj imam nas nikad nije pogledao smrknuto. Samo bi nam blago znao reći da pazimo da ne pogodimo nekoga u oko. Kasnije je u harem došao mramor i počeo se širiti kompleks”, vidno emotivno govori naš sagovornik.
Najljepši Bajram u BiH osjetio u ulicama i ljudima u Sarajevu
Ipak, Bajram u Bosni i Hercegovini danas je za Ahmeda Muhameda poseban. Slast Bajrama vidi u okupljanjima kada bi išao kod rodbine gdje se svi okupe i provedu cijeli dan u smijehu, razgovoru, šalama i opuštenoj prazničnoj atmosferi. Ipak, kako kaže, sve blijedi. Najljepši Bajram je doživio u Sarajevu i Tešnju.
“Posebno me očarao Bajram u Sarajevu. Kada su bile poplave ovdje, bio sam u Sarajevu 2-3 noći i zaista sam sreo dosta prijatelja, porodice, bilo je toplo, i zaista sam uživao u Sarajevu tokom Bajrama i sada kada god mogu 2. ili 3. dan Bajrama odem u Sarajevo. Sarajevo i Tešanj imaju najbliži osjećaj bajramske atmosfere kao što je u Mekki, ne znam zašto. Zbog čaršije u Tešnju sam zaplakao jer me dosta asocirala na Bajram u Mekki”, kaže Ahmed Muhamed.
Na kraju je kazao da nakon bajram-namaza obilazi hadži Huseina, komšiju, a nakon čega zajedno idu dalje. Ističe da istinski Bajram ne osjeća dok je sam.
“Bajram ne osjećam kad sam sam, mora biti u društvu, a najbitnije je da smo s porodicom. Tradicija Mekke, Medine, Zenice, Žepča, Sarajeva je različita, ali zajedništvo i okupljanje je Bajram. Bez toga Bajram nema ni ljepote, ni emocije, a ni svoje slasti”, zaključio je potomak poslanika Muhammeda a.s. Ahmed Muhamed.
Klix
