Mnogi su tokom pandemije ostali bez posla. Dok ministri imaju obezbjeđenje, narod jedva obezbjeđuje osnovno. U građanima raste osjećaj neizvjesnosti. Istovremeno rastu i cijene. Oni koji dođu u Bosnu i Hercegovinu iz neke od zemalja zapadne Evrope često se čude skupoći namirnica. Gledateljka koja živi na relaciji Njemačka – BiH, odnosno Freiburg – Sarajevo, poslala nam je snimak koji pokazuje da su neki proizvodi koji spadaju u svakodnevne potrepštine kod nas duplo skuplji.
Najdrastičnija razlika je u cijeni higijenskih proizvoda. Dezodoransi u spreju i stiku koji su u Njemačkoj euro ili euro i po, kod nas su u jednom marketu 6,70 KM. U drugom 6,60. U nekim marketima moguće ih je pronaći po nešto nižim akcijskim cijenama. Pasta za zube koja je u Freiburgu 1,30 euro, kod nas je 5,30 KM, odnosno 5,20. Gelovi za tuširanje, koji su u Freiburgu 1,80 euro, kod nas su oko 5 KM.
Cijene u Njemačkoj i BiH
“Ja ću pokušati to slikovito da objasnim. Da uzmemo primjer BiH i bilo koja evropska zemlja npr. Holandija. Kada se napuni budžet, i jedne i druge zemlje, Holanđani gledaju da od tog budžeta što više subvencioniraju. Što više novca daju svojim poljoprivrednicima, kroz razne pomoći, donacije, garantovani otkup… S druge strane otvaraju javne nabavke koje su za poljoprivrednike i proizvođače prehrane način da dobiju što veća sredstva”, pojašnjava Draško Aćimović.
Jedno ministarstvo u Holandiji, nastavlja Aćimović – ima tri auta. Uposlenici dolaze na biciklu. Ministar ima platu koja je u iznosu od tri prosječne. U BiH, slikovito govoreći – bogati uzimaju od siromašnih.
“U BiH iz tog budžeta se ne daje malte ništa ni poljoprivrednicima ni proizvođačima. Kupuju se auta, slike, namještaj. Ministar ima platu u iznosu od 13 prosječnih. Plus 15 naknada koje nigdje ne prikazuje. Umjesto tri auta imaju 30. Javne nabavke služe da bi se na njima ukralo. A ne da bi se dalo poljoprivrednicima i proizvođačima prehrane. Eto, to vam je osnovni uzrok zašto je kod nas prehrana skuplja nego u bilo kojoj evropskoj zemlji”, kaže Aćimović.
Kese nakon kupovine u BiH jednima su manje teške jer ih uz obezbjeđenje sve do službenog automobila voze u kolicima. Drugima jer nemaju novca da u njih stave Bog zna šta. Građanima Bosne i Hercegovine, posebno penzionerima, od svake kese teže je razmišljanje o tome koliko im je nakon kupovine ostalo novca u skoro nikad dovoljno teškom novčaniku.
Građani razočarani
Cijena života u BiH je visoka. I ova rečenica je za većinu istinita. Ne samo kada je metafora nego i kada je potpuno lišena svake stilske figure. Građani sa stilom znaju da se našale na račun stvarnosti u kojoj žive. Ali i da bez okolišanja izraze nezadovoljstvo i razočaranost.
Anketa:
“Ovdje kad zažmiriš oni podignu cijene. Nama koji smo penzioneri to je to. Ali, ovdje sam rođen, nisam u Njemačkoj. Ovdje znam svaki kamen”.
“Šta je Njemačka, evropska zemlja, a šta smo mi? A mi imamo i svoje proizvode koje smo jako puno povećali. A nije potrebno jer mi to proizvodimo”.
“Ima dosta faktor koji utiču na to, transport… Ali nema logike da je kod nas tako skupo. Ne znam da li ima kontrole tržišta i to je pitanje?”
“Kod nas mnogo toga nema logike. Ali tako je kako je”.
“Valjda oni ne znaju da zarade, a naši znaju. U Njemačkoj ne znaju čim su kod njih niže, a kod nas više. Ne znaju… Naučiće”.
“Meni je ovo sve užas, ja sam penzionerka. I divim se ljudima. Ja relativno dobru imam penziju, divim se ljudima koji žive sa 350 KM. Ili ne znam koja je najniža penzija, razočarana sam”.
Najniža penzija iznosi 382 KM. Prosječna neto plata u BiH je 969 KM, bruto iznos je 1.493 KM. Prosječna bruto plata u Njemačkoj je 3.975 evra. Treba napomenuti da smo cijene u BiH poredili sa cijenama u Freiburgu. Turističkom mjestu koje je i skuplje nego neki drugi gradovi u Njemačkoj.
Ima jedna izreka koja kaže – Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari. Na neki način, lišena svake stilske figure, vrijedi i za građane BiH prenosi crna-hronika
