Tragična Priča o Zlostavljanju Maloljetnica u Kalesiji
U srži jednog od najmračnijih slučajeva u historiji BiH leži priča koja oslikava ne samo stravične zločine, već i nevjerovatnu nemoć sistema da zaštiti najranjivije. Prije nekoliko godina, mještanin iz Kalesije obratio se policiji nakon nestanka svoje 20-godišnje kćerke, sumnjajući da je oteta od strane policijskog inspektora Besima Kopića. Ovaj slučaj, koji je nedavno došao u žižu javnosti, otvorio je vrata za širu raspravu o pitanjima zloupotrebe moći, korupcije i neefikasnosti pravosudnog sistema, ali i o društvenim normama koje omogućavaju takve zločine.
U okviru istrage koja je uslijedila, otkriveno je da je Besim Kopić, zajedno s još sedmoricom policijskih službenika, bio umiješan u iskorištavanje dvije maloljetne djevojčice rođene 2009. godine u svrhu prostitucije. Ove informacije su izazvale šok u BiH, ali i šire, postavljajući pitanje kako je došlo do toga da policijski službenici postanu sudionici ovako gnusnih zločina. Nažalost, ovo nije izolovani slučaj i otkriva širu sliku sistemskih propusta koji omogućavaju da se zlostavljanje odvija godinama bez ikakvih posljedica.
Prijašnja Upozorenja i Ignoriranje
Prethodna novinarska istraživanja sugerišu da su upozorenja na zlostavljanje maloljetnica dolazila mnogo prije nego što je ovaj slučaj postao javnosti poznat. Otac jedne od žrtava svjedoči da su policijske strukture i tužilaštva bila informisana o zlostavljanju, ali da su ignorisali sve prijave. Prema njegovim riječima, Kopić je bio „lokalni moćnik“ koji je novcem i vezama mogao da utiče na ishod istraga i zaštitu koju su mu pružali kolege. Takva situacija stvara opasnu dinamiku gdje se pravda ne može ostvariti, a žrtve ostaju bez zaštite.
„Zlostavljanje je počelo kada je moja kćerka imala samo 15 godina. Besim je dolazio po nju službenim autom, a kada bi odbila poslušnost, koristio je ucjene. U trenutku kada je napunila 20 godina, otet je i odveden u vikendicu gdje je bila zaključana deset dana“, otkriva otac, dodajući da je prijavio njen nestanak, ali policija nije reagovala. Ovaj alarmantni primjer pokazuje koliko je važno da se svi slučajevi prijave i istraže, bez obzira na to ko je počinitelj. Nažalost, takvih prijava je bilo mnogo, ali su sve one završavale u ladicama, dok su zlostavljači ostajali slobodni da nastave sa svojim zločinima.
Neefikasnost Pravosuđa i Politička Korupcija
Jedna od najzabrinjavajućih činjenica je da je Tužilaštvo Tuzlanskog kantona u početku odlučilo da ne pokrene istragu ni po jednoj od prijava o seksualnom nasilju. Ovo je dodatno potvrdilo strahove o neefikasnosti pravosudnog sistema i njegovoj potencijalnoj korumpiranosti. Brojne žrtve su se suočavale s potpunim ignorisanjem, dok su same bile prisiljene da se bore za svoje osnovne ljudske rights. Pojedini policijski službenici su, prema tvrdnjama oca, bili svjesni zločina, ali su bili nemoćni da bilo šta učine jer je Kopić bio u stanju da ih kontrolira, koristeći svoj položaj i veze unutar sistema.„Znali smo da je nešto u redu, ali ništa se nije dešavalo dok nije došlo do novog pritiska javnosti. Danas se svi prave da nisu znali, dok su godinama ignorisali sve signale“, tvrdi otac, naglašavajući da njegova kćerka danas živi izvan BiH, daleko od opasnosti i zlostavljanja. Ovaj slučaj nije samo upozorenje za institucije, već i za sve nas kao društvo, koje često zatvara oči pred problemima koji se odvijaju u našoj blizini.
Reakcija Države i Građana
Nakon otkrivanja ovog slučaja, reakcija javnosti je bila snažna. Organizacije za ljudska prava, aktivisti i obični građani su se okupili kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo i zahtijevali reforme u pravosudnom sistemu. Peticije su pokrenute, a mnogi su tražili odgovornost ne samo onih koji su direktno zlostavljali, već i onih koji su ignorisali prijave. Ovaj slučaj je izazvao i širu društvenu raspravu o potrebnim promjenama u zakonodavstvu koje bi trebale zaštititi maloljetnike od svih oblika nasilja.Osim toga, pojavili su se i različiti programi podrške za žrtve zlostavljanja, koji pružaju psihološku pomoć i pravne savjete. No, da bi se postigli pravi rezultati, neophodne su značajne promjene u obrazovnom i pravosudnom sistemu. Ključna je prevencija, ali i efikasna kazna za počinitelje, kako bi se poslala jasna poruka da se ovakvi zločini neće tolerisati.
