Nekada davno, jedan pravedni kralj, pozvao je sve mudrace u svome kraljevstvu, te je zatražio od njih jednu stvar. Želio je da mu smisle neki slogan kojeg će napisati iznad prijestolja i zbog kojeg će se osjećati zadovoljnim, u kakvom god stanju bio.
Kada su mudraci došli on im reče: „Želim da mi napišete mudrost da me inspiriše i zadovolji svaki put kada sam u ljutnji, da mi pomogne u vođenju države, te da mi bude opomena kada sam u stanju radosti i sreće!“.
Mudraci napustiše dvorac zabrinuti: „Da li je moguće da smislimo mudrost koja će kralju biti od koristi u svakom stanju i u svakoj okolnosti? Zar je moguće izmisliti slogan koji će tužnog kralja usrećiti, sretnog učiniti prisebnim, i biti aktuelan cijeli kraljev život?.
Vratiše se mudraci nakon nekoliko dana sa brojnim mudrostima. Iščitaše ih kralju, ali on ne bi oduševljen niti jednom. Sve dok kralju ne dođe jedan od mudraca, noseći cedulju na kojoj biješe napisano:
„Sve će ovo neminovno proći!“
Kralj pažljivo pročita rečenicu nekoliko puta, pa pogleda u mudraca.
Mudrac, vidjevši da kralj ne razumije poruku, reče: „Kralju! Dunjaluk je varljiv i promjenjiv pa ko misli da će biti imun na njega neka zna da je u velikoj zabludi.
Doći će sretni dani, ali će neminovno proći.
Bit će i tužnih dana u kojima se srce para, ali će i tuga kad` tad` proći.
Tvoje kraljevstvo će izvojevati i velike pobjede kralju. Ljudi će slaviti tvoje ime, ali će ti dani biti kratki, a onda će neminovno i proći. Možeš stići do najvećih visina, ali Allahov zakon kaže, da će sve završiti i proći.
Neki ljudi, kralju, kada posrnu, ispune Zemlju vriskom i suzama i misle da je njihov musibet najveća katastrofa i kraj svijeta. Zbog takvog stanja imaju uske vidike, pa ne vide ništa što bi im dalo imalo nade. Kada bi oni bili svjesni činjenice da će sve neminovno proći, ne bi gledali na svoje stanje kao propast.
Drugi opet, zadesi li ih neka sreća, uzdižu se toliko visoko misleći da će njihovo stanje vječno da traje i na osnovu toga bivaju zaneseni i na svijet gledaju nerealno.
A mudrost je, kralju, da se svi osjećaji, i dobri i loši, gledaju na način da će sve neminovno proći.“
Kralj se zadovoljan nasmija i naredi da se ovaj natpis stavi, ne samo iznad njegovog prijestolja, nego na svim trgovima njegove kraljevine. Neka se prisjeti, svako ko ga vidi, da će njegovo stanje, kakvo god bilo, neminovno proći.
Prijevod i obrada: Akos.bA
