Jedan starac je živio na farmi sa svojim mladim unukom. Svakog jutra djed bi se rano probudio i sjeo bi za kuhinjski sto da uči Kur’an. Njegov unuk je želio biti poput njega i pokušao je da ga oponaša na sve moguće načine.
Jednog dana unuk je upitao: “Djede! Pokušavam učiti Kur’an kao i ti, ali ne razumijem ga, a i ono što razumijem zaboravim čim ga zatvorim. Ima li ikakve koristi što učim Kur’an, a da ga ne razumijem?”
Djed se lagano okrenuo prema unuku nakon što je stavio ugalj u peć i odgovorio: “Uzmi ovu košaru za ugalj i siđi do rijeke i donesi mi u njoj vode”.
Dječak je uradio kako mu je rečeno, ali voda iz korpe je iscurila prije nego što je došao do kuće. Djed se nasmijao i rekao: “Sljedeći put se moraš malo brže kretati” i poslao ga je opet do rijeke sa košarom da opet pokuša. Ovaj put dječak se brže kretao, ali opet je košara bila prazna kada se vratio kući. Bez daha dječak je rekao da je nemoguće donijeti vodu u košari te je otišao po kantu.
Starac reče: “Ne želim kantu vode, želim košaru vode. Nisi se dovoljno potrudio” te je izašao ispred da posmatra dječaka.
Sada je već dječak znao da je nemoguće, ali je htio pokazati djedu da i kad brzo trči voda iscuri prije nego što dođe do kuće. Dječak je ponovo ubacio košaru u rijeku i brzo potrčao ka djedu, kada je do njega stigao košara je opet bila prazna. Bez daha dječak je rekao: “Vidiš djede, beskorisno je!”
“Misliš da je beskorisno?”, reče starac. “Pogledaj košaru”.
Dječak je pogledao na košaru i po prvi put shvatio da je sada drugačija. Nekada stara prljava košara za ugalj sada je bila čista iznutra i vani.
“Sinko, to se događa kada učiš Kur’an. Možda sada sve ne razumiješ, ali kada ga pročitaš/ proučiš bit ćeš drugačiji, iznutra i vani. To Allah radi u našim životima”.
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba
