Ovih dana na društevnim mrežama kruži emotivna poruka koja najbolje oslikava našu svakodnevnicu i nije ružišasta kako nas vlast ubjeđuje. Naprotiv,stvarna je, potresna i puna emocija…Tako je to kada ljudi odlaze iz porodičnog gnijezda, a još potresnije kada idu iz svoje zemlje, negdje u tuđinu kako bi obezbijedili bolju budućnost za svoju djecu…
Ova jedna poruka, možda i najpotresnija, koja kruži društvenim mrežama je životna i vezuje se za sve one koji su otišli ili se spremaju na odlazak iz zemlje u kojoj ne vide perspektivu i budućnost za iole pristojan ili normalan život.
Ovakvih životnih poruka ima još i one najbolje oslikavaju našu stvarnost, koja je ispisana riječima običnih ljudi iz dubine njihovih duša.
Zato bi riječi iz ove poruke morale da posluže svima onima koji kroje našu sudbinu, ako hoće da je vide, da je analiziraju i izvuku pouke među kojima i ona najvžanija: – Čemu Republika Srpska kada ne bude naroda?
Tekst poruke s društvenih mreža, u nadi da će neko konačno staviti prst na čelo i dobro se zamisliti na njenim riječima, prenosimo u cijelosti:
DRAGA MOJA REPUBLIKO,
– Došao je i taj dan… danas si zvanično izgubila još pet svojih stanovnika…Za ovo dvoje matorih da i ne žališ, ali za ovo troje malih neka ti bude žao, jer ko zna možda su mogli biti doktori, profesori, umjetnici, akademski radnici…hmm, da možda će i biti ali u nekoj drugoj “stranoj” zemlji, neka vrijeme pokaže…
I na kraju još nešto, želim da se ZAHVALIM preCedniku, premijeru i svoj vladajućoj sviti na suzama mojih roditelja što im unučad odvodim u drugu zemlju jer u svojoj nisu imali budućnosti…
Njihove suze VAM NIKADA NEĆU OPROSTITI!!
Buka
