Eldar je dijete iz SOS dječijeg sela. Na početku agresije na BiH, ostao je nažalost bez oba roditelja. Međutim, to ovog mladića nije pokolebalo, te je uz pomoć dobrih ljudi uspio izrasti u čovjeka koji je postao ravnopravan član društvene zajednice, iako to u njegovom slučaju nije bilo jednostavno. Nije imao podršku bioloških roditelja, ali mu je podrška koju je dobivao u ovom Dječijem SOS selu u mnogome pomogla.
Iskušenja koja je u početku imao dala su mu dodatni motiv da se školuje, završi faklutet, pronađe posao, ali je teška bolest bila ipak jača i od njegove čelične volje za životom. To mogu posvjedočiti svi koji su poznavali ovog mladića.
Sabrina Štulić je jedna od onih koje su ga odgajale, a ona se na Facebooku oprostila od njega. Njeno opraštanje prenosimo u cijelosti:
Danas je na bolji svijet preselio moj prvi sin Eldar Karavdić kojem nisam bila biološka, ali jesam bila majka a on moje prvo i najbolje dijete na dunjaluku. U Tuzli u domu za nezbrinutu djecu odmah je postao i bio samo moj. Kako mi je u zadnje vrijeme govorio “uvijek si me držala u krilu i uvijek se sjećam tvoje crvene kose”.
Kaže da ga je stalno, uz dozvolu njegovog oca, vodila kući, iako to nije bilo dozvoljeno prema pravilima doma.
Sve slike koje je imao kao mali ja sam ga slikala, dijete moje duše i srca. Kad mu je otac preselio nisam ispunjavala godinama i bračnim statusom uslove da ga usvojim i to nikad nisam prežalila… Zvala sam ga sine, a on mene majka moja. Na zadnjoj operaciji u Mostaru sav sretan, na intenzivnoj, kaže “Došla mi moja majka”, pa kad sam ga pitala šta da muž i ja uzmemo kaže lutka moja lijepa, dijete moje prvo i jedino: “Uzmi mi štapiće za uši i brijač, ti me uvijek kupala i čistila kako da ti budem sad prljav.
Nije prošao dan da dovila Allahu nisam za njega, klanjali dobrovoljne namaze, molila za dove s hadža, sve iz beskrajne želje da ga Allah izliječi. Sve priče koje su bile tajna i koje su ga boljele mi je rekao, a ja i muž smo dovili da Allah od nas uzme zdravlje pa njemu da. Uvijek je bio najljepše, najkulturnije, najdobrodušnije moje milo dijete, borac, uspješan. Duša mi krvari oči moje lijepe za tobom – napisala je Štulić.
Sad ćete svi pisati hvalospjeve o njemu, vi koji ste ga voljeli a i vi koji ste od napora za njega učinili samo da ga se danas sjetite, ali neka, svakom svoja djela, a moj Eldar je nagrabio i zaradio dobrih djela na dunjaluku da mu se širom otvore najljepša dženetska vrata. Zvalo je još jedno dijete mene mati, ali nikad s takvom ljubavlju ko on, nikad s takvom osmjehom… Kad sam skoro na grupi od 100.000 žena tražila dovu za mog Eldara, a u grupi bile skoro sve žene s kojim sam u prijateljima i znamo se i lično, nijedna se nije udostojila poruku mi poslati, a kamoli nazvati. A sestrom ste me zvale, ali vama vaša djela, a nama naša. Samo nemojte ni sad da mi pišete, ne trebate se zahmetiti.
Hvala mojoj Sajri koja je još dijete i jedina se javila, zabrinuta za mog sina. Hvala i vama koje ste se pokazale kao i Eldarova cura kojoj ću ja da tražim hak na ahiretu. Nije vjera samo beš vakat namaz nego i insanluk pa ko ima i pokaže a ko nema šta će takva mu japija. Nije moj Eldar umro on je preselio na ahiret, svijet da mi bude i tamo ponos i dika kad se sastavimo tamo Amin – napisala je.
hayat.ba
