Prije nekoliko dana mi se mama razbolila (prehladila), i dok smo razgovarale telefonom rekla je da će mi brat kući, ja se sjetim da joj po njemu pošaljem nešto voća i još nekih sitnica da je obradujem malo. U subotu me zove da javi da je brat stigao u Bosnu i zahvaljuje mi se riječima “Allah te sačuvao ‘ćeri i tvoju porodicu i da vas paze vaša djeca ko vi mene.”
Isti dan predveče dolaze nam gosti, puna dnevna, sjedimo, pričamo, kad neko reče da otvorim prozor da je vruće. Otvorim ga skroz, a roletnu dignem nekih 30 cm, i malo nakon toga u jednom trenutku Allahovom voljom se okrenem i samo vidim na prozoru malo nogice vire, moja ćerkica koja je se popela na prozor i izišla četveronoške na policu, Allah je dao da je uhvatim za nogice u zadnji tren i povučem sebi.
Inače živimo na 3 spratu zgrade, a ispod prozora je samo cesta i pješačka staza.Taj vrisak, strah i svakakve misli u tom trenutku ne mogu vam opisati. Allah nam se smilovao i sačuvao je, elhamdulillah.
Sutradan se sjetim riječi moje mame i po ko zna koji put osjetila uslišenu dovu svojih roditelja..
E.H.
Prije nekoliko dana mi se mama razbolila (prehladila)…
Najnovije
