Da je pandemija koronavirusa itekako opasna, dosad smo čuli mnogo puta.
Ipak, uvijek iznova se šokiramo kada možemo pročitati ili čuti svjedočenja onih koji su zaraženih ovim opasnim virusom, koji je u svijetu odnio više od milion života, a više od 40 miliona zarazio.
Portal Zenicablog je objavio pismo koje je poslala jedna Zeničanka i u kojem je opisala svoje stanje, ali i dešavanja vezana za njenu samoizolaciju, tokom proteklih dana. Uz njeno rješenje, sa prikrivenim ličnim podacima, prenosimo njen autorski lični tekst u izvornom obliku, kako je napisan, uz neznatna skraćenja:
Posto su suprugu u subotu, 03.10 tekuće godine javili da je pozitivan na Covid 19, nastao je opći haos. Doktorica iz HES-a nas je prestrašila svojim “burnim” reagovanjem, kako i s kim je bio u kontaktu, s kim živi, odmah da se supruga vrati s posla, ne izlaziti nigdje da će ponovo zvati popodne etc. Zatvorili su mu firmu na par dana te poslali kolege koji i nisu bili sa njim u smjeni (kontaktu), u izolaciju. Ja sam također isti dan poslana sa posla kući. Obzirom da me zadesio vikend, bila sam primorana da se porodičnoj ambulanti u Radakovo javim tek u ponedjeljak. U ambulanti me doktor nije primio, već sam čekala u holu, pa poslije ispred ambulante dobrih pola sata, nakon čega su mi javili da sam naručena na testiranje u utorak. Testirala sam se utorak ujutro, a vec u srijedu me do 14:00 sati niko nije kontaktirao.
U petak, sam osjetila blage simptome, ali nisam ni slutila na Covid. Zbog sve situacije u svijetu a i kod nas pridržavala sam se nekih propisa tipa maska i sl.. ali negdje u dubini sebe nisam vjerovala. Mislila sam da je to neka propaganda, pretraživanjem po internetu,da je to zbog 5g mreže, razređivanja stanovništva i sl.
Prvi osjećaj je neobjašnjiva nemoć, bolovi u nogama i rukama, cijepanje mišića i čudnovata, do tad ne viđena, bol kože. Bilo je kao da mi neko čupa kožu. Par sati poslije, istog dana, osjetila sam blago žarenje u očima i temperaturu. Temperatura nije bila veća od 37,5. Redovno sam koristila paracetamol, međutim temperatura se vraćala. Ono što smo u prvom valu tog nevjerovanja virusa kupili u apoteci bilo je D vitamin u spreju, Selen-Zink u prahu, C vitamin u kapsulama i Paracetamol. Od subote kada je javljeno suprugu da je pozitivan, više nas niko nije kontaktirao, bili smo prepušteni sami sebi, pa smo sve te vitamine kupili na svoju ruku. (Mnogo više savjeta ćete moći dobiti u apoteci već od HES-a ili Covid ambulante, a još manje od svoje porodične ambulante jer oni Vas otpišu kad saznaju da ste pozitivni).
Treći dan od mojih prvih simptoma bio je neizdržljiv. Osjećate isto da vas je neko pretukao, nema snage i uočavam da se nešto ipak ozbiljno dešava sa mnom. Temperatura je i dalje prisutna koja se reguliše paracetamolom na svaka 4 sata. Nisam imala apetit, imala sam nagon na povraćanje i proliv. Vjerujte mi, sve to skupa izgleda kao jedan strašan san, isto kao da tonem, gubim se. Četvrti dan sam se javila porodičnoj ambulanti, gdje sam prvo bila holu a poslije ispred čučala jer je nemoguće bilo stajati i čekati. Dani su vam dugi, teško je bilo otići do toaleta, i nazad, a navečer sam tonula u san iscrpljena. Peti dan je dan testiranja, utorak 06.10. Jedan jako neugodan štapić vam uguraju skroz do kraja u nos, i ostave ga tu koju sekundu, tako isto i u drugu nozdrvu. Jako jako neugodan i oštar bol. Međutim kroz glavu vam prolaze slike umrlih, Covid, pandemija, granice zatvorene i sve ono sto smo proživjeli od marta, pa se malo i strpite. Sutra dan 07.10. Do 14:00 sati mi niko ništa nije javio. Taj period je bio težak psihički jer čovjeku svašta prođe kroz glavu. Ja sam svo jutro zvala HES, sve vrijeme je bila zauzeta linija, dobila sam vezu nakon 14:00 sati gdje mi je gospodin rekao da sam pozitivna. To je bio šok i nevjerica jer sam mislila da ću se razboliti, dobiti upalu pluća i umrijeti. Samo crne misli.
To je bio 6. dan od prvih simptoma, ja sam se negdje nadala da je to već skoro i prošlo međutim nije. Proliv isti dan me natjerao da zovem Covid ambulantu i zahtjevam pregled. Na pregledu nije ustanovljeno nista na plućima rtg snimkom, ali mi je svejedno propisan antibiotik, koji se inače ne koristi u svrhu liječenja virusne već bakterijske infekcije, i dođu tri tablete u jednom pakovanju. Propisao mi dvije kutije. Ja sam negdje očekivala da će me neko pozvati, reći neke savjete, malo utješiti, ali nažalost prepušteni smo sami sebi. Rješenje od sanitarnog inspektora mi na adresu stiže tek 10.10. O zabrani kretanja i izolaciji. Rješenje sam izgleda bila dužna poštovati samo ja, jer oni nisu. U rješenju se navodi da je Dom zdravlja HES dužan da za vrijeme trajanja bolesti kod navedenog lica svakodnevno anketira, da provodi epidemiolosko izviđanje o čemu su dužni voditi pisane evidencije. Mene niko nikad nije nazvao, čak me nisu ni obavijestili o rezultatima testiranja već sam sama zvala.
U drugom valu straha, strepnje od nepoznatog i iznemoglosti, kupujemo sirup od borovih iglica, matičnu mlijeć, propolis, pravi med, uz to sve smo koristili pekmez tri puta po kašiku, đumbir, linex za proliv i probiotik obavezno, dosta čaja, limunade, ponekad i sirće jer on ima antibakterijsko djelovanje. Sedmi osmi dan se izgubi osjećaj mirisa i okusa, mi smo u to vrijeme koristili dosta bijeli luk, i jaču hranu trazi organizam, iako bukvalno po cijeli dan ležite iznemogli, skupite snage da skuhate obroke i da jedete na silu. Suprug je za 10 dana smršao 8 kilograma a ja 5, iako smo se trudili da jedemo kvalitetnu hranu kako bi se što prije digli iz kreveta.
Danas, 16.10. mi je zadnji dan izolacije, posjetila sam Covid ambulantu slikala pluća i sve je u redu. Prisutan je blagi suhi kašalj, otežano gutanje, nedostatak zraka i glavobolja. To je sve sasvim normalno, važno je da nema temperature i proliva. Ono što me podstaklo da vama pišem je nekolicina zaraženih i pogubljenih ljudi danas ispred ambulante kojima je zaista potrebna neka vrsta savjeta ili pomoći iz iskustva, a nemaju koga da pitaju. Ono što bih ja savjetovala DISTANCA i MASKA NA NOS. Ljudi ne igrajte se, ovo nije šala, ni ja sama nisam vjerovala a jako jako težak i iscrpan virus. Linex i paracetamol obavezno u kući da imate. I da, ako ste pozitivni, na silu jedite, nemojte preskakati obroke jer to vas održi u životu, ne bojte se može proći bez ikakvih posljedica, nemojte da vas strah i da paničite jer to će vam pogoršati stanje. Nemojte da se uzdate u bilo koga, kuhajte, tražite da vam se kupi ono što vam treba i poštujte mjere izolacije. Ja lično mislim da, starije osobe ovo jako teško prežive, jer u pitanju je čini mi se totalna destabilizacija cijelog tijela.
I još nešto, slavite što ste zdravi, pozitivno razmišljajte, nemojte iskorištavati situacije da koristite bolovanja bez potrebe, radite, budite mi sretni, živi i zdravi – navela je Zeničanka koja se oporavila od koronavirusa.
hayat.ba
