Razija Čolaković, Cazinjanka po rođenju, iz Stijene, danas živi i radi u Brčkom aktivna je na društvenim mrežama i njene objave često proizvedu velike reakcije. Takva je i ova, o prolaznosti svijeta i teškim rastancima, koju prenosimo u cjelosti:

“Plačeš li ti ikad? Jesi li tužna? Uvijek si nasmijana… Da mi je biti poput tebe…

Ovo mi često govore.

Plačem. Mnogo. Iz milion razloga. Plačem i kad nemam razlog. Žena sam, Bog me takvu stvorio. Da slabost i snagu suzama pokazujem. Od najsretnije do najtužnije, iz minute u minutu…

Od svega najviše me rastuži smrt mladih ljudi.

Svojim rukama na desetine njih poslala sam pred Gospodara, kupajući ih na teneširu (stol za kupanje mrtvaca). Da, okupam ih i sa bismillom na tabut smjestim. Četrnaest godina gasulila sam mejjite. Časno radila taj posao, sa puno odgovornosti.

Vjerujte mi, nije nimalo lahko gledati mrtvu mladost ispred sebe. Ostanem poslije u razmišljanju šta je svrha života? Nije samo da se rodimo i umremo, mora biti još nešto… Mora.

A onda shvatim: Biti pokoran Bogu, često se kajati i tražiti od Njega oprosta, i živjeti u sadašnjosti.

Da. Živjeti u sadašnjosti, u ovom sad momentu. Neopterećeni od prošlosti, i ne brinuti se za budućnost.

I volite se ljudi. Samo se volite. Nemate vremena ni za šta drugo…”- poručila je Razija Čolaković.

Izvor:
Cazin.net