Imam 22 godine, živim u jednom gradu u centralnoj Bosni. Odrastao sam na ulici, od malih nogu na betonu, svaki dan, gdje god se okrenem beton i blokovi. Odrastanje sam proveo sa društvom koje je vremenom počelo furati taj neki zapadni fazon, rep muzika, alkohol, droga, blud i ostali teški grijesi. Kako sam napunio 16 godina tako sam se sve više i ja upuštao u to, počeo sa pušenjem trave, alkoholom,i do punih 17 godina sam već koristio težu drogu spid. Sav taj period, da mi Allah oprosti, svaki taj momenat bilo je nešto najgore što će me zadesiti ikad. Završio sam školu, bez posla, bez djevojke, bez ičega. Imao sam dosta prilika, ali kao da je nešto to spriječavalo. Dobijem priliku za posao, sve bude redu, i samo odjednom se sve prekine. Upoznam hanumu – sve se prekine. Kao da je neko ili nešto to udaljilo od mene.
U svom tom grijehu, da mi Uzviženi Allah oprosti, jednu noć, prije otprilike 6 mjeseci, sam legao da spavam. Svaku noć pred spavanje ili sam osjećao strah ili bih se budio potpuno mokar u gluho doba noći i ne bih mogao zaspati. I baš tu noć sam legao da spavam, sve je bilo kao stvarnost, neopisiv osjećaj. Zaspao sam i odjednom se nalazim u džamiji, u mjestu u kojem živim. Kraj mene je moj otac i efendija koji uči rukju i još par ljudi sa ocem koji me drže. Taj san, to sve, to je neopisivo stvarno izgledalo, neki glas je pričao iz mene. Taj strah vam opisati ne mogu. Shvatio sam da sanjam, ali se nisam mogao probuditi.
Da skratim, budim se iz svega toga, ponovo u gluha doba noći, i nisam zaspao do jutra misleći na taj san. Sutradan, kao dragi Allah da me je navodio, na Facebook-u nađem jednog učača rukje i dogovorim sa njim da dođe meni kući. Znači, kao da me je samo dragi Allah na sve to upućivao i kao da mi je u glavi govorio da sve to uradim. Čim sam dogovorio susret sa učačem, osjetio sam ogromnu nervozu i strah, ali sam bio svjestan o čemu je riječ i da sigurno imam problema sa džinima. Sutradan se učač pojavio. Čim je ušao u avliju ja sam počeo da histerišem, psujem, kao da to nisam bio ja. Ušao je u kuću, samo je nazvao selam i pogledao me, i istog momenta je počeo učiti. Ostalog se ne sjećam, znam da se budim dva sata poslije, mokar, uplakan i uplašen.
Pitao sam ga šta se desilo, uopšte se ne sjećam ni da sam ga zvao ni ničeg drugog. Kazao je da su već dugo godina u meni stanovale dvije džinice nevjernice, koje su uživale u svemu što radim – blud, alkohol, droga. Ali čim bi ugledale da uspostavljam ozbiljnu vezu sa nekom djevojkom, to bi sve kvarile, kako, ja ne znam, samo Allah dragi zna. Od toga dana je hvala Allahu sve krenulo na bolje, posao, upoznao sam djevojku koju uskoro ženim. Okrenuo sam se vjeri i potpuno sam druga osoba. Želim da poručim da Allah svakome pruža dobre puteve, samo ih treba prepoznati. Taj san koji sam ja imao, to je Uzvišeni Allah dao, i hvala Mu.
Brat B. D. n-um
