El-Hidžr (Hidžr) je mekkanska sura, objavljena nakon sure Jusuf i ima 99 ajeta. Objavljena je u vrijeme kada su Muhammed, a.s., i ashabi bili izloženi najvećim zlostavljanjima. Objavljena je u vrijeme slično današnjem, kada mnogi ljudi na islam gledaju s dozom potcjenjivanja, ismijavanja i sumnjičavosti.
Stoga, sura El-Hidžr dolazi u tim momentima kao utjeha i smiraj Poslaniku, a.s., i onima koji ga slijede. Kao da muslimanima poručuje: „Ne brinite, Allah, dž.š., vas čuva! Allah, dž.š., će sačuvati islam i Kur’an. Oslonite se na Njega. Nemojte biti zastrašeni snagom i brojnošću vaših neprijatelja i ustrajte u pozivanju na Pravi put.“ Ovakve poruke se protežu tokom cijele sure, počev od njenog početka: „Zažaliće nevjernici često što nisu postali muslimani. Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni!“ El-Hidžr, 2-3.
Sura El-Hidžr spominje mnoge stvari koje Allah, dž.š., čuva, od kojih je važno spomenuti čuvanje Kur’ana: „Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!“ El-Hidžr, 9.
Uzvišeni Allah je iz ljubavi prema ljudima slao Svoje Objave, Knjige Allahove. No ljudi su ih, jednu po jednu, izmijenili i upropastili. Potom je uzvišeni Allah objavio Svoju posljednju Objavu – Kur’an i zadužio sâm Sebe na čuvanje te časne Knjige. Međutim, Allah, dž.š., kao najbolji Čuvar ne čuva samo Knjigu, već i one koji je uče i poznaju napamet. Zato, vjerniče, ako želiš da te Allah čuva, čuvaj i ti Njegovu Knjigu i napajaj redovno dušu s njenog vrela!
En-Nahl (Pčele) je mekkanska sura, objavljena nakon sure El-Kehf. Ima 128 ajeta i ona je, po konsenzusu učenjaka, sura blagodati – En-Ni’am jer ona nabraja nimete Stvoritelja prema stvorenjima. Ako bi neko od nas pokušao da zapiše Allahove blagodati prema njemu, a zatim proučio suru Nahl, vidio bi da ih je ova sura obuhvatila svojim ajetima: „Ako vi budete brojili Allahove blagodati, nećete ih nabrojiti – Allah, uistinu, prašta i samilostan je.“ En-Nahl, 18.
Neko može upitati: „Sura Ibrahim takođe govori o blagodatima. Kakva je njena veza s surom En-Nahl?“ Ulema kaže da se je sura Ibrahim fokusirala na važnost jedne blagodati, a to je vjera. Njena poruka je da je iman u srcu najveća i najvažnija blagodat. S druge strane, En-Nahl obuhvata sve blagodati, od najobičnijih stvari pa sve do najvažnijih koje se ogledaju u vjeri i Objavi.
Zanimljivo je također pitanje zašto je ova sura nazvana En-Nahl (Pčele), ako govori o blagodatima? Allah, dž.š., kaže: „ Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!” Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.“ En-Nahl, 68-69.
Pčela i način proizvodnje meda je samo po sebi velika Allahova blagodat i jedan od dokaza Njegovo postojanja i savršene mudrosti. Citirani ajeti započinju s riječima: „Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo…“, što ukazuje na božansko nadahnuće pčele, njenu pokornost Allahu i izvršenje naredbe s kojom je obavezana. Stoga, pčela je idelan primjer kako koristiti Allahove blagodati, kako biti pokoran i izvršavati naređeno. Zbog te poslušnosti, Allah, dž.š., je dao da iz njene utrobe poteče ljekovit i koristan med.
Vrijedi se na ovom mjestu podsjetiti prelijepih riječi Muhammeda, a.s.,: „Primjer vjernika je kao primjer pčele! Jede ono što je čisto (dobro, halal), proizvodi ono što je čisto, i stane (na grančicu) pa niti je slomi niti je uništi.“ (Bejheki u Šuabu-l-Imanu, hadis je hasen)
Ulema povezuje pčelu i dobrog vjernika, tj. svaki vjernik bi trebao biti kao pčela. Pčela ne slijeće na strvinu niti na bilo kakav izmet, prenoseći njegove prljave tragove i neugodne mirise. Isto tako, vjernik ne odlazi na mjesta grijeha, harama, tame, niti govori ono što je ružno, niti prenosi tuđe riječi ili potvore. Zatim, kako pčela, tako i vjernik, ne gleda da li još neko radi ili ne radi, već vjernik uvijek radi i u svakom momentu je na usluzi svojoj zajednici. Nikada ne troši svoje vrijeme na nebitne stvari, poput analiziranja tuđih postupaka, nego se trudi da što više bude ljudi u svakom smislu piše Preporod.
Ljepota kur’anskog izraza leži i u tome što se termin ‘šifa’ – lijek’ u Kur’anu koristi samo dva puta: jednom se odnoseći na med, spomenut u suri Nahl, a drugi put na Kur’an. Kur’an je lijek za dušu, a med za tijelo. Muhammed, a.s., je u tom smislu kazao: „Oporučujem vam dva lijeka: med i Kur’an.“
