Ramiz Nukić: Čovjek koji je nosio teret istine
Ramiz Nukić je bio čovjek koji je svoj život posvetio potrazi za istinom i pravdom, bez obzira na teške okolnosti koje su ga pratile. Njegova priča je priča o hrabrosti, upornosti i nesebičnoj ljubavi prema onima koji su izgubili svoje najmilije tokom tragičnih događaja u Bosni i Hercegovini. U godini kada se prisjećamo njegovog odlaska, s ponosom se sjećamo njegovih postignuća i nekih od najvažnijih trenutaka iz njegovog života. Njegova borba za pravdu i dostojanstvo žrtava, a posebno za one koji su stradali u Srebrenici, ostavila je dubok trag u kolektivnoj svijesti ovog naroda.
Život u sjeni rata
Rođen u selu Kamenica, Ramiz je bio svjestan svoje sudbine od trenutka kada je 1993. godine napustio svoj dom. Njegova borba započela je u Srebrenici, gdje je bio suočen sa nesigurnošću, glađu i strahom. “Iz Srebrenice se nije moglo nigdje izaći”, sjećao se Ramiz, prisjećajući se tog teškog vremena. Njegova porodica, u strahu od nasilja i smrti, bila je prisiljena da napusti sve što su znali, da bi pronašli put spasa. Tokom tih teških dana, Ramiz je naučio da se oslanja na zajednicu; ljudi su se okupljali i pomagali jedni drugima, dijeleći malo hrane i sigurnosti koju su imali. Ove uspomene na solidarnost u trenutku krize oblikovale su njegovu buduću misiju.
Put ka slobodi i povratku
Nakon osam dana borbe za opstanak, Ramiz i njegova porodica su konačno stigli do slobodne teritorije. Život izbjeglice postao je svakodnevna rutina, ali nijedna prepreka nije mogla slomiti njegov duh. “Moj život se nastavio po kolektivnim centrima, kućama i sve tako do ’99.”, prisjetio se. Period izbjeglištva za njega je bio ne samo borba za fizičko preživljavanje, već i emocionalnu i psihološku krizu. Sjećajući se trenutaka kada su se porodice razdvajale, Ramiz je često razmišljao o svom rodnom kraju i sanjao o povratku. Njegova odlučnost da se vrati kući bila je snažna, i nije oklevao da se vrati u svoje rodno mjesto kada je to postalo moguće, unatoč opasnostima koje su i dalje vrebale.
Misija sakupljanja kostiju
Nakon povratka, Ramiz je započeo svoju jedinstvenu i hrabru misiju – traženje posmrtnih ostataka ubijenih u Srebrenici. Njegova potraga nije bila vođena samo željom da pronađe svoje najmilije, već i potrebom da pruži dostojanstvo svim žrtvama. “Prvo sam krenuo da tražim oca i braću”, rekao je Ramiz, ističući kako je njegova potrage na kraju prerasla u nešto mnogo veće. Njegova misija postala je simbol nade za mnoge porodice koje su izgubile svoje voljene. U svom radu, pronašao je i ukopao više od 300 ljudi, donoseći nadu i mir porodicama koje su izgubile sve. Ovaj proces nije bio samo fizički izazov, već i emocionalni teret, jer je svaki pronađeni posmrtni ostanak bio priča o životu i patnji.
Čovjek od časti i vjere
Njegova misija nije bila jednostavna. Ramiz je često radio sam, suočavajući se s opasnostima koje su dolazile iz terena, poput mina i nepredvidivih vremenskih uvjeta. “Ne razmišljam ni o minama, ni o čemu”, govorio je, pokazujući svoju nevjerojatnu hrabrost. “Nisam prestao 15 godina i neću prestati dok se posljednja kost ne pronađe.” Njegova odlučnost i predanost bili su inspiracija mnogima koji su ga poznavali. Svaki put kada bi naišao na novo mjesto za pretragu, osjećao je odgovornost prema žrtvama i njihovim porodicama. Njegova vjera u pravdu i ljudskost vodila ga je kroz najteže trenutke, dok je često razmišljao o tome kako bi želio da njegovo nasljeđe bude da se svaka žrtva pamti i poštuje.
Ostavština Ramiza Nukića
Nažalost, Ramiz je preminuo 8. novembra 2022. godine, ali njegovo nasljeđe živi dalje. Ukopan je u Kamenici, mjestu koje je volio i za koje je nesebično radio. Njegova misija, njegova potraga za pravdom i istinom, nije završila njegovom smrću; ona nastavlja inspirisati buduće generacije. Priče poput Ramizove podsjećaju nas na važnost ljudskosti, suosjećanja i borbe za pravdu. Njegov rad je postao simbol otpora protiv zaborava i ignorisanja patnji koje su se desile. Njegov primjer pokazuje koliko je važno ne samo tražiti istinu, već i boriti se za pravdu čak i kada se suočavamo s nepremostivim preprekama.
Ramiz Nukić nije bio samo sakupljač kostiju; bio je simbol nade, otpora i trajne borbe za istinu. Njegov život je svjedočanstvo o snazi ljudskog duha i o tome kako jedan čovjek može napraviti razliku. Mi smo dužni sjećati se njegovog rada, njegovih žrtava i njegovih pobjeda. Njegova tišina i riječi koje je izgovarao bit će trajno urezane u srcima svih onih koje je dotaknuo. U vremenu kada su mnogi odustajali od borbe za pravdu, Ramiz je bio svjetionik nade koji je pokazivao put ka boljem sutra. Nadamo se da će njegova ostavština nadahnuti nove generacije da nastave njegovu misiju i ne zaborave važnost istine u društvu koje često zaboravlja na svoje žrtve.
