Tragična Priča o Nerminu Divoviću: Sjećanje na Djetinjstvo Izgubljeno u Ratu
U srcu Sarajeva, u vrijeme opsade koja je trajala od 1992. do 1995. godine, dogodila se tragedija koja je ostavila dubok trag u kolektivnoj svijesti naroda. Priča o Nerminu Divoviću, dječaku čiji je život prekinut u samo sedmoj godini, svjedoči o monstruoznosti rata i nevinoj djeci koja su postala žrtve sukoba. Nerminova sudbina simbolizira gubitak ne samo jednog djeteta, već i nevinosti cijele generacije koja je odrasla pod pritiskom snajperskih hitaca i granatiranja. Ova priča nas podsjeća na to koliko su rata i nasilje uništili živote, snove i budućnosti mnogih porodica, a posebno onih najmlađih.
Kao što mnogi tragovi u historiji ostavljaju jake posljedice, tako je i tragična smrt Nermina postala jedno od najpoznatijih lica opsade Sarajeva. Tog kobnog dana, 18. novembra 1994. godine, Nermin je bio u pratnji svoje majke Dženane i mlađe sestre Dženite, ne znajući da će to biti njegov posljednji put na ulicama grada koji je volio. Dok su se vraćali kući, sudbina je htjela da naiđu na snajperski hitac koji će promijeniti njihove živote zauvijek. Ovaj događaj nije bio samo tragedija za njih, već i trenutak koji je zauvijek promijenio percepciju građana Sarajeva o sigurnosti i mirnom životu.
Tragičan Incident
Nerminova majka, Dženana, s tugom se prisjeća tog strašnog trenutka. Na opasnom dijelu grada, poznatom kao Aleja snajpera, jedini put koji su imali bio je između Zemaljskog muzeja i Filozofskog fakulteta. Kada su čuli pucanj, Dženana nije ni slutila da će taj zvuk donijeti neizmjernu bol. U tom trenutku, metak ispaljen iz pravca okupirane Grbavice pogodio je Dženanu i njezinog sina, usmrtivši Nermina na licu mjesta, a Dženana je zadobila teške povrede. Ova situacija je simbolizovala opasnosti s kojima su se građani svakodnevno suočavali, a koje su često bile nevidljive za vanjski svijet.
Dženana Sokolović, majka ubijenog dječaka, opisuje taj trenutak kao “glasan” šutnju. Iako su prošle tri decenije, bol i sjećanja ostaju svježa. Nakon što je saznala da je Nermin izgubio život, jedva je mogla povjerovati u to. “Niko mi nije rekao istinu, čak ni nakon dva dana” – prisjeća se Dženana, dok joj suze naviru na oči. Ova tragedija nije bila samo gubitak jednog djeteta, već i gubitak cijele porodice, cijelog jednog svijeta koji se raspao pod težinom rata. Dženana je tada izgubila ne samo sina, već i komadiće svog srca, snove o njegovoj budućnosti i sve ono što je moglo biti.
Vrijeme nakon Rata
Nakon rata, Dženana se suočila s teškim vremenima, boreći se s egzistencijalnim izazovima. Njena borba nije prestala, ali uz podršku humanitarnih organizacija poput Pomozi.ba, uspjela je pronaći novi dom. Ironija sudbine je ta da je njen novi dom bio blizu mezarja gdje počiva njen sin, što joj je omogućilo da ga svakodnevno posjećuje i sjeća se njegovog kratkog, ali značajnog života. Mnogi ljudi koji su prošli kroz slične tragedije prepoznaju Dženanu kao simbol nade i otpornosti, nekoga ko nije odustao od borbe za pravdu i sjećanje na nevine žrtve.
Dženana je nastavila borbu za pravdu, svjedočeći na Haškom tribunalu o zločinima koji su se desili tokom opsade. Ova hrabra žena svjedočila je protiv generala Vojske Republike Srpske, što ukazuje na njenu odlučnost da se istina čuje. “Svaka riječ koju izgovorim za Nermina je moj način da se borim protiv zaborava” – izjavila je Dženana, naglašavajući važnost sjećanja na nevinu djecu koja su izgubila svoje živote zbog sukoba. Ova njena misija nije samo lična, već predstavlja i kolektivnu borbu svih onih koji su izgubili svoje najmilije, a traže pravdu i istinu o prošlim događajima.
Naslijeđe i Sjećanje
U godinama koje su došle, Dženana je dobila još dvoje djece, a mlađem sinu dala je ime Nermin, kako bi očuvala sjećanje na svog izgubljenog sina. Ova odluka nije samo simbolična; to je način na koji Dženana nastavlja živjeti sjećanje na Nermina, dok istovremeno pokušava izgraditi novi život. “Sjećanje na njega je moj vječni teret, ali i motivacija da budem bolja osoba” – ističe Dženana, jasno pokazujući snagu ljudskog duha u najtežim trenucima. Njena priča je inspiracija mnogima, pokazujući kako se i u najtežim situacijama može pronaći snaga za nastavak i borbu za bolju budućnost.
Tragedija Nermina Divovića ostaje trajno obilježje rata u Bosni i Hercegovini. Njegovo ime, zajedno s imenom više od 1.600 druge djece koja su izgubila život tokom opsade, treba da bude podsjetnik na cijenu rata i važnost mira. Dok se sjećamo Nermina i svih nevinih žrtava, obavezujemo se da nikada ne zaboravimo njihovu borbu i njihovu nevinu sudbinu. Ova priča je samo jedna od mnogih, ali ona nosi težak teret sjećanja koji će trajati dok god budemo spremni da se suočimo s istinom o prošlosti i da učinimo sve što je u našoj moći da se slične tragedije nikada ne ponove.
