inoć u džamiji u Beču dolazi čovjek, mi tek završili sa akšamom, prilazi mi i pita me je li završila jacija? Gledam u njega i po njegovom pitanju shvatim da on ne zna ni kada je jacija, ni kada je akšam… Odgovorim da je jacija tek za sat vremena, a da smo tek akšam klanjali… Ušao je u džamiju i na policama tražio knjigu kako se obavlja namaz, pa je čitao do jacije i klanjao s nama jaciju. I jutros je opet došao na sabah, pa opet na podne…Prije podne mi priđe opet i poče sam da mi se jada… Brate, ja sam se pokajao Allahu i tražim da mi Allah oprosti. Imam sve što poželim, Allah mi je da i previše dunjaluka, ali me je to zavelo.
Nastavlja da se jada pa kaže: Nemoj me shvatiti pogrešno (pa da misliš da se hvalim), ali ja vozim najnovijeg BMW-a, imam kuću na moru u Hrvatskoj, moja mama je naslijedila (neku) zgradu, ali ja sam nesretan… Ne osjećam nikakvo zadovoljstvo. Bavim se trgovinom autima, ali nemam nikakvog bereketa niti zadovoljstva u tome…
Opisujući dunjaluk, Allah dž.š. u Kur’anu je objavio: “Navedi im kao primjer da je život na ovom svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može.” (El-Kehf, 45-46.)
Da ovog čovjeka Allah uputi i učvrsti na Pravom putu.
Resul Mehmedović
