Monstruozna prošlost doktora Dragomira Kerovića i njegov povratak u politiku
Uloga pojedinaca sa sumnjivom prošlošću u političkom životu Bosne i Hercegovine često izaziva brojne kontroverze i javne rasprave. Jedan od takvih slučajeva je doktor Dragomir Kerović, koji se ponovo našao u centru pažnje nakon što je viđen na predizbornom skupu kandidata SNSD-a za predsjednika Republike Srpske, Siniše Karana, u Loparama. Ovaj skup, koji je održan prije nekoliko dana, izazvao je brojne komentare i osude, posebno zbog Kerovićeve mračne prošlosti koja uključuje monstruozne zločine. Njegovo ime postalo je simbol kontroverzi koje prate politički pejzaž Bosne i Hercegovine, gdje se često postavlja pitanje moralnosti i etičke odgovornosti onih koji su na vlasti.
U septembru 1997. godine, Kerović je bio poznati ljekar i političar, tada član Srpske demokratske stranke (SDS). Njegova ljubavna veza sa 27-godišnjom S.S. postala je okrutna priča koja je šokirala javnost. Kada je S.S. zatrudnila i odlučila zadržati dijete, Kerović je angažirao dva lica da je otmu, kako bi ju silom podvrgao abortusu. Ova brutalna intervencija obavljena je u Domu zdravlja u Loparama, a plod u njenoj utrobi bio je ubijen bez njenog pristanka, što je izazvalo lavinu osuda i negodovanja. Ovaj incident nije bio samo kriminalni čin, već je dodatno osvijetlio pitanja o položaju žena u društvu i njihovim pravima. Zlostavljanje, koje je uključivalo fizičku i psihološku torturu, pokazalo je koliko su ranjive žene u ovakvim situacijama, a Kerović je postao simbol muške dominacije i nasilja.
Nažalost, suđenje za ovaj slučaj nije se odvijalo bez prepreka. Kerović, pozivajući se na zastupnički imunitet, nije se odazvao na pozive sudskih organa, a saučesnici koji su priznali zločin teretili su ga dodatno. Ova situacija dodatno je ukazivala na korupciju i neefikasnost pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini, jer je očigledno da je Kerović imao podršku iz političkih krugova koji su mu omogućili da izbjegne pravdu. Ovakvi slučajevi često dovode do gubitka povjerenja građana u pravosudni sistem, kao i u političke institucije koje na kraju doprinose osjećaju beznađa i impotencije među ljudima. Nažalost, mnogi smatraju da je pravda postala privilegija, a ne pravo, što otvara vrata za daljnje zloupotrebe.
Nakon izbora 1998. godine, kada nije obnovio svoj mandat, Kerović je napustio Lopare i otišao u Beograd. Njegov povratak u politički život i dalje je bio obavijen velom misterioznosti, a njegovo ime je često bilo povezivano sa različitim kontroverzama, uključujući i saobraćajne nesreće u kojima su stradali ljudi. Ova mračna prošlost, međutim, nije ga spriječila da se ponovo aktivira u politici, što dodatno ukazuje na probleme u društvu koji omogućavaju takvim pojedincima da se vrate na političku scenu. S obzirom na sve što je prošao, njegovo vraćanje je izazvalo pitanja o rehabilitaciji i mogućnosti da se ljudi promijene, kao i o granicama oprosta u političkom životu.
U 2015. godini, Kerović je najavio povratak u politiku, što je izazvalo veliki broj negativnih reakcija. Mnoge organizacije i pojedinci su se pitali kako je moguće da osoba sa tako ozbiljnom krivičnom prošlošću i dalje može da obavlja funkcije u zdravstvu i politici. Njegova licenca za rad kao ljekara u Domu zdravlja u Loparama izazvala je dodatna pitanja o profesionalnoj etici i odgovornosti, kao i o stanju pravosudnog sistema koji je dopustio da se ovakvi slučajevi zaborave. Ove diskusije su otvorile širu debatu o etici u medicini, pogotovo u kontekstu kada su liječnici koji su počinili zločine još uvijek aktivni u svojim profesijama. Mnogi su se pitali kako društvo može dozvoliti da se takvi pojedinci tretiraju kao da nisu imali prošlost koja ih proganja.
Unatoč svojoj prošlosti, Kerović je ipak postao član Skupštine Opštine Lopare kao predstavnik SNSD-a. Njegovo prisustvo na predizbornim skupovima i bliskost sa vodećim ljudima stranke ukazuje na to da se politika u Bosni i Hercegovini ponovo suočava sa izazovima moralne i etičke odgovornosti. Dok su neki smatrali da bi Kerovićeva prošlost trebala biti predmet javne rasprave, drugi su ga vidjeli kao simbol otpornosti i sposobnosti da se vrati na političku scenu, uprkos svemu što je učinio. Ovaj sukob mišljenja dodatno ilustruje polarizovano političko okruženje u zemlji, gdje su granice između dobra i zla često zamagljene, a moralne komponente su često na strani onih koji imaju moć.
Ova situacija otvara važna pitanja o tome kako društvo percipira pojedince s problematičnom prošlošću i kakvu vrstu pravde oni mogu očekivati. Da li bi se ovakvi pojedinci trebali smatrati neprikladnima za javne funkcije, ili je moguće da se ljudi promijene i zasluže drugu šansu? U svakom slučaju, slučaj Dragomira Kerovića je samo jedan od mnogih primjera koji ukazuju na kompleksne odnose između politike, pravde i društvene odgovornosti u Bosni i Hercegovini. Kako će se društvo suočiti s ovim pitanjima i kakve će promjene biti potrebne da bi se osigurala pravda i odgovornost, ostaje da se vidi. U svakom slučaju, budućnost političkog života u zemlji zavisi od sposobnosti građana da prepoznaju i zahtijevaju odgovornost, ne samo od svojih izabranika, već i od samih sebe.
