Štab Vrhovne komande Republike Bosne i Hercegovine je 29. septembra 1992. godine izdao naređenje za formiranje Petog korpusa Armije RBiH. 21. oktobra 1992. odlukom Predsjedništva RBiH (Odluka br. 02-111-738/92) formiran je Peti korpus.
U sastav Petog korpusa ušle su starješine iz rasformirane Unsko-sanske operativne grupe koja je imala u svom sastavu sve pješadijske brigade, i dijelovi preformiranog Okružnog štaba TO Bihać, čije su formacije i nadležnosti smanjene.
Prvom naredbom, na mjesto komandanta korpusa je postavljen major Hajrudin Osmanagić, ali je ta odluka ukinuta prije njegovog preuzimanja dužnosti pa je general Ramiz Dreković postao prvi komandant korpusa. Poslije generala Drekovića, komandant Petog korpusa Armije RBiH je postao general Atif Dudaković.
Izet Nanić, general Armije Republike Bosne i Hercegovine, heroj oslobodilačkog rata bio je komandant 505. viteške bužimske brigade 5. korpusa Armije RBiH.
Nakon 27 godina prvi put je objavljeno pismo koje je rahmetli Izet ostavio iza sebe, u jednom od svojih ratnih dnevnika.
Pismo je objavio njegov brat Nijaz, a na pitanje zašto je to učinio tek sad nakon toliko godina odgovara:
Odgovor je jednostavan – sudbina. Istina nas oplemenjuje i učvršćuje na ispravnom putu. Neka, svako za sebe izvuče pouku iz ove istine. Bez podjela!
U nastavku vam prenosimo sadržaj pisma:
Dana 4.6.95.g. primio sam koverat sa adresom: na ruke.
Iznenadio me je sadržaj akta meni upućenog.
Uvrijedio me je i ponizio do nogu.
Tog momenta izgubio sam snagu.
Načelniku štaba Kulauzoviću sam rekao da primi Načelnika štaba 5. Korupusa Selmanovića i k-danta 506. Miljkovića, koji su tog dana dolazili u brigadu i da odreguliše ostale zadatke u brigadi.
Otišao sam negdje da budem sam.
Nisam očekivao udarac s leđa, a još sam manje znao da toliko boli.
Odlučio sam, ne pripadam ovom krugu, nemam prijatelja u onom gdje sam se potajno nadao da imam. Nemam podršku.
Razmišljao sam, na jednoj strani sam bio „ja“, a na drugoj narod, država i borba.
Gospodine Atife Dudakoviću, k-dante 5. korpusa, generale znam da ljudi mogu biti pokvareni i zli ali ne i prema prijateljima.
Da sam samo ja u pitanju rekao bih vam da ste bezosjećajan i zao čovjek, da ste zlopamtilo, ali u pitanju je narod i država i to vam ne mogu reći, smoći ću snage, šutjeti i trpjeti i raditi u duhu naredbi.
Što je to zbog čega je sve zaboravljeno?
K-dante 5. korupsa, ja sam taj (uvažavajući vas i ostale) koji je kada je bilo najteže osvetljavao put pobjede i slobode, spašavao odbranu Spahića i Bihaća, poveo jedinice 5. korupsa u boj za Pećigrad, primio odgovornost odbrane i spašavanja već izgubljene Velike Kladuše, mnogo puta bio „uteg na vazi“ koji je donio pobjedu iz naizgled bezizlaznih i teških situacija koje smo više puta zajedno osjećali.
Tačno, u svemu tome bilo je i grešaka, ali one su kao što reče naš predsjednik gospodin Alija Izetbegović kao rupe u siru, samo što nažalost neko vidi samo te rupe.
Moram vam kazati da te greške nisu namjerne, a još manje zlonamjerne, naprotiv moja razmišljanja su bila usmjerena samo prema neprijatelju „četniku i izdajniku“, kako ga pobijediti i kako donijeti slobodu našem narodu, našoj državi R BiH.
Sada dio energije trošim na emocije i razmišljanja kome i zašto smetam, da li je ovo samo uvod u ono što se spema, da li moram da se pazim i „svojih“..
Da li je moje vrijeme prošlo?
Možda sam nepotreban?
Šta znači rečenica „Ja ću srediti Nanića“ ?
Zašto disciplinska mjera UKOR?
Mogu samo da Vam kažem, da Vam bude na čast.
Ja vama kao prijatelj izričem mjeru SRAM VAS BILO.
Nadam se da ćete je pravilno protumačiti i razumjeti.
Vašu naredbu br. 07/10-50 od 1.6.95. neću pravdati, tražim da istu stavite van snage.
Vaš ratni prijatelj
ZA SLOBODNU BiH Potpis: Izet Nanić
haberhana
