Desete godine nakon poslanstva, a prije nego je Poslanik, s.a.v.s., učinio Hidžru u Medinu, nastupila je godina koja je nazvana godinom tuge. Tuga je dio ljudske prirode. Ljudske duše boluju i pate, ali Allahovo izbavljenje, pomoć i dobro su bliži.Život je lijep i divan, čak i iskušenja i tuga praćeni strpljivošću i zadovoljstvom pretvaraju se u radost.Čovjekovo ranjeno srce liječi osjećaj zadovoljstva i svijest o Allahovom određenju te ono, uprkos problemima i bolovima, postaje radosno i zadovoljno.Za tebe bih dao i oca i majku, Allahov Poslaniče! Šta te je to rastužilo, ražalostilo i pokrenulo suze u tvome oku? U ovoj godini dogodila su se dva iskušenja; smrt Hatidže b. Huvejlid, r.a., supruge Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Žene, koja je bila više od supruge. Ona je Poslaniku, s.a.v.s., značila puno. Upoznao je prije poslanstva, dok je službovao u njenoj trgovini. Ona je zavoljela njegov moral, njegovu plemenitost i prirodu, pa je željela udati se za njega. Tako je i bilo. Od tada je postala njegov drug u samoći, prijatelkj, savjetnik i pomagač sve do dolaska objave. Tada je prva povjerovala u njega.
Poslanik, s.a.v.s., je kazao: Naređeno mi je da obradujem Hatidžu kućom u Džennetu od bisera, u kojoj neće biti niti buke niti umora.[1]Allahu, ovo je veličanstvena radosna vijest, kako je samo veliko i značajno ovo! Početak bračnog života je uglavnom ispunjen lijepim i užitkom, ali kako vrijeme prolazi, počinju se javljati problemi i supružnici se počinju međusobno udaljavati. To može dovesti do toga da brak preraste u formu bez suštine. Kao da supružnici idu paralelnim putevima i nigdje se ne susreću. Čak se mogu međusobno natjecati u tvrdoglavosti, suprotstavljati se jedno drugome, ali do susreta ne dolazi. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., i obradovao Hatidžu kućom u Džennetu, koja će biti izgrađena od bisera u kojoj neće imati niti buke niti umora.Umirujuća riječ, zadovoljan pogled i lijepa strpljivost su temelj bračnog života supružnika. Dom je ispunjen odgovornošću; prema djeci, poslu, problemima, razlikama, promjenama na poslu, stanovanju, boravku i putovanju i ako ne postoji doza strpljivosti, zadovoljstva i snage podnošenja problema, onda je porodica izložena rasulu i nestanku.
Mnoga braća i sestre govore o braku i bračnim odnosima kao o mnoštvu bola. To je poražavajuće, zato što, uglavnom, svako od supružnika zahtjeva od druge strane, a samo ne ulaže trud i žrtvu.Na osnovu svog iskustva promatranja situacija u mnogim domovima, mogu kazati da je bračni život lađa koja zahtijeva stalnu budnost i svijest. U trenutku kada se kapetan tog broda uspava, vjetrovi ga mogu odnijeti lijevo ili desno ili ga čak potopiti sa svime u njemu. Ako želimo dom bez buke i umora, kakav je dom Hatidže, r.a., onda je nužno da se obje strane u braku odreknu mnogo toga.Bračne odnose ne možemo svesti samo na odnos tijela s drugim tijelom. To je ono što vremenom prestaje biti prioritet i čija se aktuelnost gasi. Ono što je suština kompletnog braka jeste odnos razuma s razumom, odnosno da među supružnicima postoji harmonija u mišljenjima i razumu, zajednički pogledi na stvari, da postoji srčano razumijevanje u osjećajima ljubavi i blagosti, osjećanja i strpljivosti. Brak nije igra užadima gdje oboje vuku samo na svoju stranu, gdje žena samo traži i kritikuje, a muž podiže glas i prigovara. U takvoj porodici harmonije je veoma malo ili skoro da je nema, a žrtva je, prvo bračni život, a onda i djeca.Ukoliko želimo uspostaviti harmoničan bračni život, onda se moramo povoditi za uputama najvećeg učitelja, s.a.v.s. Ako bismo proučili i prostudirali ovu veličanstvenu školu našeg Poslanika, s.a.v.s., istinski bismo se zadivili njegovim odnosom prema suprugama.
Poslanik, s.a.v.s., nas je podučio svemu, čak i čovjekovom odnosu s svojim suprugama i pojasnio nam da harmoničan dom, bez vike, galame i umora, može opstojati jednio na skromnosti, na odsustvu egoizma, na poštivanju stavova oba supružnika, na obuzdavanju srdžbe i reakcija. Ne smijemo dozvoliti razlikama da ostave utjecaj na naš život. Niko od nas, bilo muško ili žensko, ne smije sebi dozvoliti da izrekne riječi psovke ili uvrede, kritike ili prigovora u trenucima srdžbe. Ukoliko se to i dogodi, jer je čovjekova priroda takva, vrata kajanja i izvinjenja su otvorena. Treba se odmah i direktno izvinuti. To trebaju propratiti i postupci pažnje koji potvrđuju ženino mjesto kod supruga ili muškarčevo kod supruge.Naređeno mi je da obradujem Hatidžu kućom u Džennetu od bisera, u kojoj neće biti niti buke niti umora – to je kuća u kojoj nema problema, u kojoj nema teških zaduženja. I ovo je jedan od problema koji utiče na porodicu i njenu stabilnost. Često susrećemo brojen zahtjeve u porodici iako supružnici dobro poznaju jedno drugo. Naprimjer, supruga zna muževljeve finansijske mogućnosti, njegove poslovne okolnosti, obaveze i zaduženja koja mu ne pružaju mnogo mogućnosti. Isto tako, muž zna okolnosti svoje supruge, probleme s kojima se susreće u toku menstrualnog ciklusa, trudnoće i svih ovih stanja kada se priroda žene mijenja, kada osjeća dozu pritiska i problema koji traže dozu strpljivosti, pažnje i brige.Neka plemenitim vjernicama bude uzor plemenita Hatidža, r.a., a muškarcima, vjernicima, onima koji se nadaju Allahu i Sudnjem danu i koji Allaha spominju, Poslanik, s.a.v.s., bude najbolji uzor.
Autor: Selman el-Auda iz knjige: Sa Allahovim miljenikom Prijevod i izvor: IslamBosna.ba
