Može se reći da je seksualni odnos vještina koju je potrebno učiti. Odnosno, seksualni život supružnika je utoliko bolji što oni više ulažu u njega.Seksualnost je skup osjećaja, ponašanja, stavova i vrijednosti koji se dovode u vezu sa seksualnom željom i identitetom, to jest postojanjem svakog ljudskog bića kao spolnog i seksualnog. Kao integralni dio ljudskog razvoja kroz sve faze života, seksualnost uključuje fizičke, psihološke, emocionalne i društvene komponente.Iz ove definicije proizlazi da i seksualno zdravlje podrazumijeva niz komponenti. Nije bitna samo fizička komponenta seksualnog odnosa, kako se to općenito misli kad se govori o ovoj temi. A puno se govori i piše o njoj. Često se seks svodi na čisto fizičku radnju, čime se taj dio svačijeg života osakaćuje za niz drugih pozitivnih doživljaja.Neka istraživanja pokazuju da je seksualni život puno bolji kod parova koji su emocionalno povezani, a lošiji kod onih koji imaju jednokratne seksualne afere, obično s više različitih osoba. Može se reći da je seksualni odnos vještina koju je potrebno učiti. Odnosno, seksualni život supružnika je utoliko bolji što oni više ulažu u njega. To podrazumijeva pronalaženje i otkrivanje načina na koje se može postići obostrano zadovoljstvo. To je jedna od vještina koje se uče u paru, gdje se u partnera ulaže isto koliko i u sebe da bi tim što bolje funkcionirao. I svaka minuta provedena u tu svrhu treba da bude na obostrano zadovoljstvo. Pri tome se ne treba držati nikakvih klišea koje nameće okolina. Supružnici će najbolje sami sebi odrediti šta je dobro za njihovo seksualno zdravlje i samo toga se trebaju držati. Isto tako, vrlo je bitno poštovanje među partnerima (supružnicima). To je, ustvari, baza na kojoj se gradi cijeli zdrav bračni život, a tako i seksualni.
Bitno je poštovati seksualne želje partnera. Vrlo često supružnici imaju sasvim različite predstave o tome šta je dobar seks. Vrlo je bitno o tome međusobno razgovarati i pronaći kompromis, čiji bi rezultat opet bio međusobno zadovoljstvo. Bitno je znati kada partner/ica ne želi seks. Možda mu/joj treba odmor, možda se osjeća loše i možda mu/joj je potrebna samo emocionalna podrška, a ne fizički kontakt. Vrlo često se žene služe izgovorima kao što je glavobolja i slično da ne bi otvoreno morale reći ne. Svaki od supružnika treba poštovati drugog, da ne bi dolazilo do nezadovoljstva u braku.Treba poštovati želje partnera prije i poslije seksualnog odnosa. Obično je ženi potrebna duža predigra, jer joj fiziološki treba duže vremena da doživi orgazam nego muškarcu. Mnoga istraživanja su pokazala da veliki broj seksualno aktivnih žena nikada u životu nije ni doživio pravi orgazam. To je poražavajuće, jer seksualni odnos, kao ni brak, ne smije biti jednosmjerna ulica. S druge strane, mnoge žene navode da i ne moraju doživjeti orgazam da bi bile zadovoljne odnosom. Još jedna vrlo bitna komponenta koja je potrebna za zdrav seksualni život je povjerenje između supružnika. Za to je potreban visok nivo emocionalne zrelosti i razumijevanja. Tada je odnos potpuno rasterećen i supružnici bez zadrške stupaju u seksualne odnose. Nema bojazni od prevare, nema bojazni od seksualno prenosivih bolesti. Dešava se da je potrebno da supružnici izađu iz okvira svakodnevnice i razbiju rutinu seksualnog života. Često rutina dovede do zasićenosti i dosade, što često bude povod za veće probleme. Potrebno je razbiti tu rutinu, pronaći nove načine da se osvježi seksualni život.Ponekad je partnerima teško uspostaviti komunikaciju jer misle da će nekom svojom opaskom, željom, pitanjem uvrijediti drugog. To bi svaki partner trebao pokušati promijeniti. Trebalo bi jasno reći ili na neki način dati do znanja svoj stav, želju ili problem. Često žena očekuje da će partner uraditi neke stvari koje bi ona željela, a da to i ne traži. A muškarci često očekuju od žene da kaže ono što želi. Na kraju, supružnici moraju biti otvoreni jedno prema drugom, bez stida u pokušaju postizanja zdravog seksualnog života, bez predrasuda. Oni sami moraju otkriti šta žele, a šta ne. Ukoliko smatraju da su zadovoljni onime što imaju, onda je to uredu.
Ukoliko sami supružnici vole rutinu, ne vole promjene, onda je i to uredu. Svi smo mi individue za sebe i svi imamo svoje posebnosti, tako da nikakva pravila koja nameću okolina i mediji ne važe za svakoga. Međutim, u braku smo individue u paru i moramo činiti kompromise s obje strane.
Piše: Safija dr. Softić-Namas – nahla.ba
