Suzana Huseinbegović i njen suprug Eldin, poznati bh. kantautor, imaju kćerke Asju i Ajnu. Suzana na početku razgovora za naš portal otkriva šta im je, kada je odgoj kćerki u pitanju, najvažnije, te kojim životnim vrijednostima ih nastoje naučiti.
Suzana: Iako sam još uvijek na početku procesa koji traje doživotno, svakodnevno učim, preispitujem sebe i ulažem vrijeme, ljubav i beskrajno strpljenje u odgoj naše dvije kćerke. Roditeljstvo sam prihvatila krajnje ozbiljno u smislu odgovornosti, ali istovremeno s vrlo jednostavnim postulatima: „Postati dobar čovjek uprkos svim izazovima današnjice ovakve kakva jeste“. To je temeljni princip i zauvijek moj podsjetnik.
Kidsinfo: Šta su, po Vašem mišljenju, najveći izazovi roditeljstva danas?
Suzana: Savremeno roditeljstvo donosi velike izazove i puno je situacija u kojima smo mi kao roditelji danas izloženi većim pritiscima nego što su bili, naprimjer, naši roditelji. Brzina kojom se stvari i kodeksi ponašanja, odijevanja i razgovaranja mijenjaju, odsustvo jasnih društvenih i moralnih granica, beskrajna mogućnost izbora… sve to umnogome otežava posao roditelja koji djecu žele da odgoje u jednom tradicionalnom duhu, ali da usput nekako koračaju u skladu s vremenom uporno se trudeći da ne izgube onu inicijalnu sponu. Ne, nije lako, ali istovremeno je i divno preuzeti na sebe takav, mogu slobodno reći, izazov da odgojite i usmjerite dijete na jedan zdrav, skroman, nenadobudan i pošten život. Ja sam beskrajno ponosna što već sada pomalo i polako ubirem plodove onih svakodnevnih pričanja s kćerkama i srećna sam što ni jedna dobra riječ nije ostala jalova.
Kidsinfo: Zlatni savjet roditeljstva, po Vama, je…?
Suzana: Nisam ljubitelj davanja netraženih savjeta, ali otkako sam počela da objavljujem svakodnevne aktivnosti koje obavljam s djecom, na dnevnoj bazi dobijem makar nekoliko upita kako pravilno usmjeriti dijete? Moj iskren savjet uvijek, otprilike, bude: „Poklonite vrijeme“. I zaista, to je daleko od fraze ili hashtaga na društvenim mrežama. Djeca jednostavno žele i vape za tim da im poklonimo vrijeme u pravom smislu te riječi. Dakle ne samo da smo fizički s njima dok ih izvedemo u park ili igraonicu, već 100 posto da se uključimo u razgovor, igru ili bilo kakvu interakciju s njima, pa makar to bio sat ili dva dnevno, u zavisnosti od toga koliko nam druge obaveze dozvoljavaju. Razgovor o dobru nikad ne ostane jalov i nikad ne možemo pretjerati kad je priča s djetetom u pitanju. Oni su naše ogledalo, pa neka odraz u njemu bude lijep, pošten i pravedan.
Kidsinfo: Čime Vas kćerke u svom odrastanju najviše oduševljavaju?
Suzana: Otkako sam dobila mlađu kćerku fascinira me činjenica da je putpuno drugačija od starije sestre. U početku mi je to malo smetalo jer sam se nadala da ću moći da primjenjujem iste metode kao kod Asje. Međutim, danas poslije gotovo četiri godine sam baš zahvalna što sam u prilici da odgajam dva različita karaktera, različitih emocija, principa, interesovanja i tako dalje. Oduševljava me što je Ajna uvijek dosljedna onome što zacrta i trudiću se da joj tokom odrastanja postavljam granice, ali ne srežem krila. Asja me oduševljava svojim bistrim umom, daražljivošću i empatijom prema svemu i svakome.
Kidsinfo: U čemu Vas je majčinstvo najviše promijenilo?
Suzana: Kada sam 2014. rodila Asju tada sam se i ja rodila kao majka. Oduvijek je odgovornost bila jedna od mojih prvih karakternih crta, a majčinstvo ju je samo dodatno ojačalo. Trudim se i radim na sebi i na sopstvenom prevaspitavanju gdje god osjetim da nešto trebam revidirati ili prilagoditi onome što zahtijevam od kćerki. Dešava mi se da, dok njima govorim kako se treba ponašati u nekim situacijama, preispitam sebe da li ja to tako radim kako njima sugerišem. Čim odgovor bude negativan „bacim se na posao“. Dakle pokušavam da, dok njih dvije vaspitavam, i sebe prevaspitam gdje god osjetim da mi se priča i praksa ne podudaraju 100 posto. Mislim da je to jedan jako lijep i produktivan proces gdje majka raste uporedo s djecom, mijenja se i sazrijeva, upoznaje sebe, svoje granice, živce i samokontrolu. Niko, ama baš niko nas tome ne nauči bolje od rođene djece.
Kidsinfo: Jeste li stroga mama? Gdje kćerkama postavljate granicu koju ne prelaze?
Suzana: Djeca vole da znaju za granicu i laž je da je to drugačije. Dakle djeca se puno sigurnije osjećaju u svojoj „bazi“ u kojoj znaju šta se toleriše, a šta ne. Nedavno sam čitala da je divno kada su dijete i roditelj prijatelji, ali da i takvo prijateljstvo ne smije da prelazi granicu između roditelja koji je autoritet i djetata. U suprotnom dolazi do pometnje i miješanja uloga što nije ni najmanje dobro. Pomalo je nezahvalno da pričam o strogoći i generalno svemu na ovu temu obzirom da su nam djeca još uvijek mala i još se nismo upoznali s pubertetom, a ja čvrsto vjerujem da tek tada isplivavaju na površinu sve uspjele i neuspjele odgojne metode. Voljela bih da do tada ne odgovaram na ova pitanja. Nisam, za sada, stroga mama i jako sam svjesna prolaznosti vremena pa se trudim da uživam u svakom trenutku i da im vrijeme ispunim lijepim sjećanjima.
Kidsinfo: Kako su u Vašem domu roditeljske obaveze podijeljene?
Suzana: U našem domu ništa nije podijeljeno. Nas dvoje sve radimo zajedno, a tako i njih dvije učimo. Porodica je temelj, cjelina i ona je najbitnija i u njoj nema nikakvih podjela. Eldin često kroz šalu kaže da je on ministar spoljašnjih, a ja unutrašnih poslova. On je taj koji radi i provređuje, a moj glavni posao je rad s djecom koji traje 24/7 i koji ne bih mijenjala ni za jedan drugi iako sam se školovala za neke druge poslove. Ovaj koji nazivaju „domaćica“ me ni u jednom trenutku ne demorališe, niti čini manje bitnom. Naprotiv, smatram da sam baš počašćena što sam u mogućnosti da ne moram trenutno da gradim karijeru na nekom drugom mjestu, već mogu da sam 100 posto posvećena djeci i porodici.
Kidsinfo: Vi i Eldin ste od onih roditelja koji djecu uče da svaki svoj odnos grade na iskrenosti i ljubavi. Koliko smo kao ljudi generalno zaboravili na značaj ovih životnih vrijednosti?
Suzana: Stalno slušamo i stalno je prisutna ta tema. Izgubila su se mjerila, moralne i sve druge norme i sve je nekako otišlo nizbrdo. Ja uporno odbijam da te stvari generalizujem iako me sadašnjica često „ošamari“ činjenicama da je to danas, nažalost, uzelo maha. Međutim, uvijek se vodim onim da Bog neće promijeniti stanje jednog naroda dok se narod sam ne promijeni, a to podrazumijeva da uvijek i u svakom odnosu ili situaciji krenemo od sebe. Prije spavanja svaku noć sa curicama ponavljamo naše, takozvane, „Formule za srećan život“. Prva koju sam im kazala i koju uvijek i same spominju kao prvu je: „Ne poželi drugome ono što ne želiš sebi“. Često mi prijatelji kažu da Asju i Ajnu ne odgajam najbolje za ovaj ovakav svijet i da ih trebam više učiti da budu otresite, da umiju da odgovore, da se bore svim sredstvima… ali ja ne umijem drugačije od ovog obrasca po kojem sam i sama odrastala. „Što želiš sebi, želi i radi drugom“. Vrlo je jednostavno i kad bi bilo primjenjivano, svijet bi bio puno ljepše mjesto za život.
Kidsinfo: Često za sestrinsku ljubav kažu da je jedna od najjačih. Kakav odnos imaju Asja i Ajna?
Suzana: Imati sestru znači imati najiskreniju prijateljicu do kraja života. Nije fraza. To je jedna neosporiva istina. Takođe, da bi bile bliske i vezane, roditelji tu igraju veliku ulogu od najranijih dana. Ja lično ništa ne prepuštam slučaju. Usmjeravam ih jednu na drugu, trudim se da u svim aktivnostima učestvuju zajedno i dnevno makar deset puta ponovim da nemaju nikog bitnijeg sem jedna drugu. Vjerujem da će sva ta moja priča uroditi plodom. Asja je za sada privrženija Ajni. Iako je to, uglavnom, obrnuto, u našem slučaju nije. Najdraže mi je kada ujutru krene u školu dok mala još spava i šapne mi: „Mama kaži Ajni da je volim kad se probudi“. Ljubav koju uložimo u djecu nikad neće biti višak, uvijek cirkuliše i uvijek se vraća. Ja baš s uživanjem pratim taj proces koji mi se odvija pred očima svakodnevno.
Kidsinfo: Kako nastojite i volite provesti zajedničko, porodično vrijeme?
Suzana: Najčešće biramo prirodu, šumu i planinu, ali nam je često i svejedno, samo neka smo zajedno. Na početku razgovora sam rekla da sam svjesna prebrzog protoka vremena, pa gledam da smo nas četvero što više skupa. Uvijek u toku dana odvojim vrijeme za čitanje i za učenje novih stvar s njima dvjema, pa makar pola sata, sat. To radimo isključivo kroz igru, čitanje i crtanje. Istražujemo zajedno, a ja im usput postavljam pitanja, tako da kroz odgovore mogu da procijenim koja su im interesovanja i slično. Bez forsiranja. Djecu samo treba pratiti, osluškivati i podržavati u onome što ih zanima i što im ide od ruke.
Kidsinfo: Mnogi period od početka pandemije korona virusa definišu kao period u kojem su mnogo toga naučili. Čemu je ovaj period naučio Vas?
Suzana: Protekli period, period karantina i generalno cijela ova priča s koronom, socijalnom distancom i mijenjanjem životnog ritma nama nije donijela neke krucijalne promjene, osim što nam fale putovanja. Mi smo i prije pandemije provodili dosta vremena zajedno, tako da nismo osjetili neku razliku. Ono što smo izvukli kao pouku je ono što smo oduvijek i znali, samo se uzimalo zdravo za gotovo, a to je da je porodica najvažnija stavka u životu i kada su njeni članovi zdravi i složni, kada se iskreno vole, poštuju i podržavaju, kada ne demorališu jedni druge, kada pružaju utočište, kada znaju reći „izvini“ i „oprosti mi“, kad se ništa ne podrazumijeva i kada se svakodnevno trude jedni oko drugih, bez pauze i bez lažnih ljubaznosti, onda je to sve što vam treba za srećan život na ovom svijetu.
